Posljednjih dana velika se hampa nadigla zato što nakon 24 godine neće biti održan Jazz Fest. Kao što kaže Damir Nikšić, bilo je zapravo pravo čudo kako je tako dugo opstao taj poslije rata najstariji sarajevski festival. "Dosta vas je bilo, haj mrš, ti meni ovdje našao Jazz da sviraš..."
Pa je onda jedan drugi čovjek na društvenim mrežama, nepoznat toliko, ali svejedno vrlo vispren i inventivan zaključio kako Sarajevo nije zbog činjenice da neće biti Jazz Festa postalo provincija, već upravo zato što je to jedna kasaba - da zbog toga neće biti Jazz Festa. Dakle, zamjena teza je u pitanju.
Nekad davno nekadašnji ministar kulture i sporta KS Emir Hadžihafizbegović govorio je o tragičnosti društva u kojem je glavni, najmasovniji kulturni događaj Čevljanska korida, a bezbroj je još primjera koji govore da se BiH, kao društvo, nalazi na rubu civiliziranog svijeta.
Svi primjeri tokom pandemije, s respiratorima, putevima pacijenta, s nepostojanjem vakcina i slično, govore da organizaciono više pripadamo uniji afričkih zemalja, nego evropskoj gdje nam treba famoznih 14 tačaka iz Mape puta. Čuj 14 tačaka...
Međutim, zaboravimo sve i zagledajmo se u ovu fotografiju iznad. Bez da iko išta objašnjava, samo pogledajte ovaj detalj s dočeka fenomenalne odbojkašice Edine Begić u Gračanici nakon plasmana naše selekcije u Zlatnu ligu i donesite vlastiti sud o tome ko smo, šta smo i gdje bismo trebali da pripadamo.
Strašno!
P. S. Tokom trajanja Srebrne lige u odbojci jedna od naših ključnih igračica bila je povrijeđena. Iz tog razloga, a zato što je cijene u vlastitom klubu poslali su klupskog doktora da je proba osposobiti da može koliko-toliko igrati za reprezentaciju. A onda kada je doktor došao, jer je majstor, uzeo je pa usput "izliječio" i sve ostale naše odbojkašice koje su imale blaže povrede. Tako su se sjajne odbojkašice prošetale ovim takmičenjem. Ne samo zbog toga, ali eto.
