Evropska svemirska agencija je objavila zanimljiva otkrića letjelice Mars Express, koja je prije 15 godina proučavala formaciju Medusae Fossae (MFF) na ekvatorijalnom području Marsa, otkrivajući masivne naslage duboke do 2,5 km. Iz tih ranih opažanja nije bilo jasno od čega su te naslage, ali novo istraživanje evropskih naučnika sada nudi odgovor.
"Ponovo smo istražili MFF koristeći novije podatke s Mars Expressovog radara MARSIS i otkrili da su naslage deblje nego što smo mislili, do 3,7 km debele", kaže Thomas Watters iz Smithsonian instituta, SAD, glavni autor novog istraživanje. "Uzbudljivo je da se radarski signali podudaraju s onim što bismo očekivali vidjeti od slojevitog leda i slični su signalima koje vidimo s Marsovih polarnih kapa, za koje znamo da su vrlo bogate ledom."
Ako se otopi, led zaključan u MFF-u prekrio bi cijeli planet u sloju vode dubokom 1,5 do 2,7 m, s najviše vode ikada pronađene u ovom dijelu Marsa, i dovoljno da ispuni Zemljino Crveno more.
MFF se sastoji od nekoliko obilježja isklesanih vjetrom, promjera stotina kilometara i visine nekoliko kilometara. Pronađene na granici između Marsovih gorja i nizina, značajke su vjerojatno najveći pojedinačni izvor prašine na Marsu i jedno od najopsežnijih naslaga na planetu.
Početna promatranja Mars Expressa pokazala su da je MFF relativno transparentan za radar i niske gustoće, što su obje karakteristike koje bismo vidjeli iz ledenih naslaga. Međutim, naučnici nisu mogli isključiti mogućnost da su te značajke zapravo goleme nakupine vjetrom nošene prašine, vulkanskog pepela ili sedimenta.
Novi rezultati umjesto toga sugeriraju slojeve prašine i leda, a na vrhu je zaštitni sloj suhe prašine ili pepela debeo nekoliko stotina metara.
Iako se sada čini da je Mars sušni svijet, površina planeta puna je znakova da je vode nekad bilo u izobilju, uključujući isušene riječne kanale, drevna okeanska i jezerska korita i vodeno isklesane doline. Također smo pronašli značajne zalihe vodenog leda na Marsu, poput ogromnih polarnih kapa, zakopanih ledenjaka bliže ekvatoru i leda blizu površine Marsa prošaranog kroz tlo Marsa.
Ogromne zalihe leda u blizini ekvatora, poput onih za koje se sumnja da vrebaju ispod suhe površine MFF-a, nisu mogle nastati u sadašnjoj klimi planeta, već u prethodnoj klimatskoj epohi.
"Ova posljednja analiza dovodi u pitanje naše razumijevanje formacije Medusae Fossae i postavlja isto toliko pitanja koliko i odgovora", kaže Colin Wilson, ESA-in projektni naučnik za Mars Express i ESA ExoMars Trace Gas Orbiter (TGO). "Prije koliko su se vremena formirale te naslage leda i kakav je bio Mars u to vrijeme? Ako se potvrdi da su ove masivne naslage vodeni led, promijenile bi naše razumijevanje klimatske historije Marsa. Svaki rezervoar drevne vode bio bi fascinantan cilj za ljudsko ili robotsko istraživanje."
Opseg i lokacija ovih ledenih MFF naslaga također bi ih učinili potencijalno vrlo vrijednima za naše buduće istraživanje Marsa. Misije na Mars morat će sletjeti blizu ekvatora planeta, daleko od polarnih kapa bogatih ledom ili ledenjaka na visokim geografskim širinama. Trebat će im voda kao resurs, tako da je pronalazak leda u ovoj regiji gotovo nužnost za ljudske misije na planetu.
"Nažalost, ove MFF naslage prekrivene su stotinama metara prašine, što ih čini nedostupnima barem sljedećih nekoliko desetljeća. Međutim, svaki djelić leda koji nađemo pomaže nam izgraditi bolju sliku o tome gdje je Marsova voda tekla prije i gdje se može pronaći danas.", kaže Wilson.
