Mnogi za Počitelj kažu da je kao biser u kamenu. I zaista jeste. Onako, na prvi pogled, prilikom proputovanja ka jugu države, kroz ovo mjesto, smješteno 30-ak kilometara južno od Mostara, učini vam se kao grad iz bajke.
No, ukoliko pak zastanete, i provedete neko vrijeme u Počitelju, osjetit ćete realnost. Potpuno drugačiju od prvobitne slike.
Do 1992. u Počitelju je bilo 188 kuća u kojima je živjelo više od 700 mještana. Od tada, pa sve do danas, slika je potpuno drugačija. Većina objekata je prazna. Mnogi su još uvijek porušeni, zarasli u korov i dugogodišnje rastinje. Prepušteni zubu vremena. U samoj staroj jezgri Počitelja stalno je nastanjeno svega desetak porodica. Ljeti bude negdje oko stotinu mještana. I mnogo gostiju. Onih koji svrate na sat vremena, kupe suvenir ili kilogram voća… Najčešće ništa. I odu.
Muamer Zukanović je mladi novinar i stanovnik Počitelja. O svom rodnom mjestu za Raport.ba kaže: „Počitelj svake godine posjeti hiljade turista iz svih krajeva Evrope i svijeta koji dođu da uživaju u ovdašnjim ljepotama. Uprkos tome, potencijali koje Počitelj ima nisu dovoljno iskorišteni, a čini se kako nadležni ne mare. Kula Gavrankapetanovića koja se urušava i počiteljska medresa su pokazatelj nemara nadležnih.“
Da apsurd bude veći, govori i činjenica da bi o Počitelju trebalo brinuti najmanje pet različitih tijela vlasti tj institucija: Grad Čapljina, Ministarstvo kulture i sporta Federacije BiH, Ministarstvo prostornog uređenja FBiH, Zavod za zaštitu spomenika FBiH te Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika. Naime, odlukom Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika BiH, historijsko gradsko jezgro Počitelja 2003. je proglašeno nacionalnim spomenikom.
Muamer smatra da niti jedna od ovih institucija, kada je riječ o Počitelju, ne radi svoj posao. „Moj lični stav je da niti jedno od pobrojanih ministarstava kao ni Komisija, te Grad Čapljina, ne ulažu dovoljno u Počitelj. Mislim da je razlog zbog kojeg je kula u polusrušenom stanju u tome što institucije koje imaju ingerenciju nad Počiteljom ne mogu ostvariti konsenzus ko je zaista nadležan za rješavanje problema sa kojima se Počitelj susreće svakog dana. Počitelj zasigurno ima turistički potencijal koji nije dovoljno iskorišten, a „oživio“ bi ako bi turistički radnici koji žive i rade u Počitelju imali bolju institucionalnu podršku od svih nivoa vlasti. Smatram da su ljudi koji žive u Počitelju i zahvaljujući turizmu ostvaruju egzistenciju za sebe i svoje porodice „lična karta“ Počitelja“ – kaže Zukanović.
Ne mogu se dogovoriti ni ko treba zamijeniti sijalice
Mjesto nema zvanični parking… Grad Čapljina, na čijoj teritoriji je Počitelj, odgovornost prebacuje na Federaciju BiH i 3 ministarstva, a oni na Zavod za zaštitu spomenika te kantonalno ministarstvo. I tako ukrug. Već više od 20 godina! „Najveći problem je nedostatak nekog nadležnog tijela koje bi bilo zaduženo za Počitelj, da sistemski pokuša riješiti poteškoće. Mora se znati ko upravlja, ko održava“ - kaže Edin Boškailo, stanovnik Počitelja.
Kao primjer komplikovanosti situacije je i pokušaj uvođenja funkcionalne javne rasvjete u Počitelj. Naime, mješani su tražili da sokaci budu osvjetljeni, jer je noću bilo skoro nemoguće prolaziti njima. U Gradskoj upravi Čapljne su, kažu, izdvojili 36.000 KM za javno osvjetljenje u Počitelju, ali problem je nastao jer su morali čekati dozvolu Federalnog ministarstva prostornog uređenja. U Ministarstvu pak od Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika BiH traže izdavanje saglasnosti za izvođenje radova osvjetljavanja, kao i idejni projekat.
Dakle, Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika treba dostaviti svoje mišljenje o usklađenosti planiranih intervencija, s mjerama zaštite, te, po usvajanju konačne varijante za izvođenje dekorativne, arhitektonske rasvjete, na osnovu koje će investitoru biti naložena izrada tehničke dokumentacije na nivou Glavnog projekta, Federalno ministarstvo će moći pokrenuti postupak izdavanja konačnog akta, kojim će se odobriti izvođenje radova na izgradnji rasvjete, i to samo za graditeljsku cjelinu koju čini Kula Gavrankapetanovića, s vanjskim i unutarnjim zidinama, a ne cijelo historijsko područje Počitelja", navedeno je.
Ni stanovnicima, ni gostima ništa nije jasno! „Čovjek prosto zanijemi koliko su zakomplikovali stvari. Oko najjednostavnijeg problema, zamjene sijalica na stubovima rasvjete se ne mogu dogovoriti! Ovo je za neizdržati. Samo prebacuju loptice, i sjede u svojim kancelarijama, a mi ispaštamo“ – govori Hidajeta Kapetanović, Počiteljka.
Uz brojne objekte u poluruševnom stanju u Počitelju je i Šišman Ibrahim-pašina medresa. U toku je dugogodišnji sudski spor nad njenim vlasništvom. A objekat medrese je zapušten, oronuo, i svakim danom u sve lošijem stanju.
Džemal efendija Gadara apeluje na, kako kaže, sve one koji imaju mozga, da pomognu. „Boli me sve ovo! Boli me, kao čovjeka i kao imama. Medresa je dio naše historije. No, niko o njoj ne vodi računa!“ – kaže ef. Gadara.
Još je gore stenje sa Gavrankapetanovom kulom, simbolom Počitelja. Vanjski i unutranji zidovi, oni koji se još nisu urušili, su išarani grafitima, krov propao, kuli prijeti rušenje. U Gradskoj upravi Čapljine kažu kako su pomagali koliko mogu, ali da su im nadležnosti ograničene. Ponovo se odgovornosti prebacuju s jednom na drugi, pa treći nivo vlasti.
A Počitelj čeka.
Jadranka Dizdar, predsjednica Turističkog društva Počitelj kaže niko ne može „pauzirati“ kiše, vjetar, sunce i druge vremenske (ne)prilike, te da se odavno trebalo konkretno reagovati i Počitelj sistemski riješiti. „Da li neko nema interesa da se to uradi ili se čeka nešto treće, ne znam!“ – ističe gospođa Dizdar.
U Počitelju zatičemo nekoliko turista. Nisu iz Bosne i Hercegovine. No, osjećaju da nešto nije kako treba, kada je riječ o ovom mjestu. „Mjesto je potpuno pusto! Zašto je ovako?! Je li riječ o pandemiji?! Jer, u Mostaru i Blagaju nije ovako. Nekako je sablasno. Mnogo korova, ruševnih objekata. Vidi se da se ne ulaže mnogo. A šteta, jer je zaista jedinstveno“ – govore Mari i Pier, bračni par iz Francuske.
Nakon problematične obnove, Počitelj je ostao žrtvom bezvlašća. Stanovnici ga zovu „ničijom zemljom“. Do kada?!
