Evropske zemlje protjerale su više od 400 ruskih diplomata posljednjih sedmica, pod sumnjom za špijunažu ili širenje lažnih vijesti. Bez obzira na rat i odlučnost Evrope da odgovori na rusku invaziju, razmjeri protjerivanja diplomata su bez presedana.
Naime, diplomati nerado posežu za protjerivanjem, svatko želi da informacije o njegovoj zemlji prenose ljudi koji je dobro poznaju, piše diplomatski urednik britanskog Observera Patrick Wintour. Čak i u slučaju špijunaže, smatralo se da je bolje da znate ko su ljudi koji vas špijuniraju. Mijenja li se to sada?
Nakon što su otkriveni ratni zločini u Buči, Njemačka je protjerala 40 ruskih diplomata, Francuska 35, Španija 25, Slovenija 33, Italija ih je protjerala 30. Francuska je izbacila još šest diplomata. Litva je odlučila protjerati samog ruskog ambasadora Alekseja Isakova. Za oproštaj neko je jezero ispred ambasade obojio u krvavo crveno.
Nešto prije nego što su počele kružiti vijesti o masakru u Buči, Belgija je protjerala 21 ruskog diplomata, a Nizozemska 17. Luksemburg je protjerao samo jednog Rusa, od ukupno tri ruska diplomata.
Sve češće ih se protjeruje ne pod optužbom za špijuniranje, nego zbog širenja dezinformacija. Njemačko ministarstvo vanjskih poslova proglasilo je nepoželjnim 40 osoba u ruskoj amabasadi jer su “radili protiv naše slobode, protiv kohezije našeg društva”. Španija je izvijestila da 25 ruskih diplomata predstavljaju prijetnju interesima i sigurnosti njihove zemlje, prenosi Jutarnji list.
Slovenci su protjerivanje Rusa opravdali principom pariteta. Kako Slovenija ima samo osam diplomata u Moskvi, 33 od 41 djelatnika ruskog veleposlanstva u Sloveniji zamoljeno je da napusti zemlju. Slovenija također traži od Moskve da plati odštetu zbog toga što im je ruski projektil oštetio konzulat u Harkivu.
Austrijski ministar vanjskih poslova Alexander Schallenberg početkom prošle sedmice kritizirao je masovna protjerivanja ruskih diplomata, ističući da je nedostatak koordinacije širom Evrope za žaljenje. Ali već u četvrtak i Austrija se pridružila protjerivačima, što je podsjetilo na to kako je austrijska Savezna agencija za zaštitu države i protuterorizam (BVT) neko vrijeme bila isključena iz ecropske razmjene obavještajnih podataka jer ju se smatralo duboko kompromitiranom.
I Švedska je oklijevala s protjerivanjima. Danska je identificirala 15 ruskih obavještajnih oficira. Švedska sigurnosna služba (Säpo) lani je obavijestila ministarstvo vanjskih poslova da je svaki treći ruski predstavnik u Švedskoj ustvari špijun, što znači da su od 35 Rusa u ambasadi njih 11 ili 12 špijuni. No, samo trojica su protjerana. Do petka, od članica EU samo Malta, Cipar i Mađarska dosad nisu protjerivali ruske diplomate.
Ministarstva vanjskih poslova nerado protjeruju, piše Observer, osim ako su dokazi neoborivi. Diplomate vjeruju u važnost svoje profesije i smatraju da su stručnjaci na licu mjesta, s kontaktima iz prve ruke, ključni za prenošenje točnih informacija o zemlji domaćinu. To smanjuje rizik od nesporazuma. No, čini se da se taj stav mijenja.
Dosad neviđeni val protjerivanja ruskih diplomata iz evropskih prijestolnica nije samo simboličan čin gnušanja prema ratnim zločinima za koje je optužena Rusija. To je dio desetljećima duge bitke za utvrđivanje linije razdvajanja između špijunaže i diplomacije, piše britanski Observer. Bivši šef MI6 Sir John Sawers lani je izjavio da sumnja da Zapad razotkriva samo 10 posto ruske špijunaže.
Trenutni razmjeri egzodusa navodnih ruskih špijuna vjerojatno su najveći u historiji, kaže francuski diplomat François Heisbourg. No, to otvara pitanje zašto je Zapad uopće dao dozvole tolikom broju ruskih “diplomata”.
“Samo je po sebi razumljivo, lakše je pratiti špijuna kojeg poznajete, nego špijuna kojeg ne poznajete. Nakon što saznate za njihovo postojanje, oni postaju protuobavještajno korisni. Ako ne znaš ko su oni, imaš problem”, tumači Francuz.
Prebjeg iz KGB-a Vladimir Vetrov dao je osamdesetih gotovo 4000 tajnih dokumenata DST-u, francuskoj tajnoj službi, pokazujući kako je Rusija prodrla na Zapad kako bi ukrala tehnologiju. Vetrov je također dostavio popis od 250 obavještajaca koji su, s diplomatskim imunitetom, bili stacionirani u veleposlanstvima diljem svijeta.
Tek nakon Vetrovljevog hapšenja u Moskvi Francuska je, na osnovu informacija koje im je on dostavio, protjerala 40 diplomata, dva novinara i pet službenika.
“Čak je i tada bilo korisno zadržati neke ljude, tako da smo imali popis A i B, s onima koje smo držali u rezervi u slučaju da Rusi poduzmu protumjere”, sjeća se Heisbourg. No, nema sumnje, ističe iskusni diplomat, da je udio špijuna koji djeluju unutar ruske diplomatske službe veći nego u većini zemalja.
Postavlja se pitanje, naprimjer, što će 290 ruskih diplomata u neutralnoj Austriji čak i nakon što je Beč, nakon nekoliko dana oklijevanja, protjerao četvoricu diplomata. Usporedbe radi, Austrija ima 30-ak diplomata u Moskvi. Istina je da velike zemlje imaju veća veleposlanstva - izvrstan primjer je američka ambasada u Bagdadu - a neki od ruskih diplomata u Beču vezani su za mnoge institucije UN-a u Austriji. No, i dalje neravnoteža u broju diplomata bode oči.
Poljska se također može pitati zašto je uopće dala diplomatski status tolikom broju Rusa. Poljaci su 23. marta protjerali 45 ruskih diplomata, uz objašnjenje da "neutraliziraju mrežu ruskih specijalnih službi u zemlji”, kako je to rekao Stanisław Żaryn, glasnogovornik ministra koordinatora specijalnih službi. Pola protjeranih su špijuni, druga polovica šire dezinformacije, rekao je. Sve skupa, 45 protjeranih Rusa predstavljaju otprilike polovicu ruskog diplomatskog osoblja u Varšavi.
Dvije druge zemlje koje prednjače u u isporuci teškog naoružanja Ukrajini, Slovačka i Češka, također su nedavno protjerale ruske diplomate.
Bratislava je 30. marta protjerala 35 diplomata.
Slovačka je 14. marta privela četiri osobe osumnjičene za špijuniranje u korist Moskve, i zbog toga protjerala trojicu ruskih diplomata. Slovaci tvrde da su Rusi osumnjičenima platili desetke tisuća eura za povjerljive informacije. Jedan uhićeni je prorektor i šef odjela za sigurnost i obranu Akademije oružanih snaga u gradu Liptovský Mikuláš na sjeveru zemlje. Navodno postoje dokazi o kontaktima s četiri časnika koji rade za rusku vojnu obavještajnu agenciju GRU od 2013. godine.
Jedan od njih bio je potpukovnik Sergej Solomasov, špijun GRU-a. Slovačke obavještajne službe snimile su Solomasova kako razgovara u parku s Bohušem Garbárom, suradnikom sada zatvorene web stranice teoretičara zavjere Hlavné Správy. Na snimci Rus kaže Garbáru: “Moskva je odlučila da ćete biti 'lovac' na dvije vrste ljudi: one koji vole Rusiju i željeli bi surađivati, koji žele novac i imaju povjerljive informacije. Druga skupina su vaši poznanici koji možda razmišljaju, a možda i ne razmišljaju o radu za Rusiju. Potrebne su mi političke informacije i komunikacija između zemalja, unutar NATO-a i EU.” Očito špijuni i danas ovise o ljudskoj pohlepi, a ne samo o tehnologiji.
Česi su probleme s Rusima imali još 2014., u vrijeme pobune u Donjecku. Tad im je odletjelo u zrak nekoliko skladišta oružja, u kojima se navodno spremalo oružje za Ukrajinu. Među njima i skladište u Vrběticama blizu granice sa Slovačkom. Nije bilo jasno je li uzrok eksplozija sabotaža ili nesposobnost, ali onda su britanski istražitelji otkrili identitet dvojice osumnjičenih agenata GRU-a Ruslana Boširova (pravo ime Anatolij Čepiga) i Aleksandra Petrova (u stvari Aleksandar Miškin).
Iste pseudonime Rusi su koristili kad su odsjeli u hotelu u blizini Vrbětice neposredno prije eksplozije. Prema obavještajnim izvorima, oružje koje je odletjelo u zrak pripadalo je EMCO-u, tvrtki u vlasništvu bugarskog trgovca oružjem Emiliana Gebreva. Gebrev je otrovan u luksuznom restoranu u Sofiji u aprilu 2015., samo nekoliko mjeseci nakon eksplozije u Češkoj. Uspio je preživjeti.
Bellingcatova istraga 2019. godine potvrdila je da je viši časnik GRU-a, Denis Sergejev (zvan i “Sergej Fedotov”), bio u Bugarskoj u vrijeme Gebrevovog trovanja. Sergejev je također navodno bio u Velikoj Britaniji kada su novičokom otrovani Sergej i Julija Skripalj u Salisburyju, za što Britanci drže odgovornim Rusiju.
U aprilu prošle godine tadašnji češki premijer Andrej Babiš naredio je protjerivanje 18 ruskih diplomata, tvrdeći da iza eksplozija u skladištima stoji jedinica GRU 29155. Rusija je uzvratila protjerivanjem 20 Čeha, da bi Česi broj protjeranih povećali na 60, i tako izjednačili veličinu diplomatskih misija dviju zemalja. Bilo je to jedno od najvećih pojedinačnih protjerivanja ruskih diplomata otkako je Ronald Reagan izbacio 80 diplomata 1986. na vrhuncu hladnog rata, piše Observer.
Nije iznenađujuće da su nakon diplomatskog odstrela 2021. Česi ovog proljeća protjerali samo jednog ruskog diplomata.
