Svakog augusta, srbijanski mediji puni su tema o "Oluji", a osim "tragedije" i priča izbjeglica, raspravljaju i ko je kriv za kolosalan poraz paradržave Republike Srpske Krajine. Spominje se Radovan Karadžić, lider bosanskih Srba koji je prekriženih ruku gledao akciju preko granice bez da na bilo koji način pomogne tzv. Republici Srpskoj Krajini, analizira se potpuno rasulo i u snagama tzv. RSK, neki mediji uvjeravaju kako je Hrvatska morala imati pomoć izvana, dok oni trezveniji postavljaju pitanje koliko su Milan Martić i Goran Hadžić uopšte bili u stanju voditi kvazidržavu, piše Slobodna Dalmacija.
Moćan kompleks baštinjen od prošle države
No, unatoč krajnje disfunkcionalnoj paradžavi, nesposobnom vodstvu i vojsci koju je više zanimalo kako švercati naftu nego bilo kakva borba, tzv. RSK imala je važan adut kojim je mogla ozbiljno zaprijetiti Hrvatskoj. U gustoj šumi Petrove gore JNA je za vrijeme Jugoslavije uspostavila sistem mreža komunikacije koji je bio opremljen najsavremenijom opremom za dojavu i špijunažu.
Izvana je, baš poput Titova podzemnog grada u Konjicu, vojni objekt izgledao kao obična privatna kuća. Najveći radio-relejni centar JNA nalazio se ispod nje, a antenski stup visine šezdeset metara u šumi u blizini kuće. Bila je to strogo čuvana tajna. Riječ je o 2000 kvadratnih metara površine zaštićene od atomskog udara. U slučaju takve katastrofe, u radio-relejnom čvorištu Magarčevac moglo bi se preživjeti tri mjeseca jer je objekt samoodrživ: ima prostor za dekontaminaciju, spavaonice, kuhinje, električne centrale, spremišta hrane i vode. Štite ga betonska vrata teška 40 tona, koja mogu zaustaviti val koji se širi kao posljedica nuklearnog udara.
Pobunjeni Srbi su Magarčevac koristili kao komunikacijsko središte. Zato je bio na meti hrvatskih MIG-ova 21 ujutro 4. augusta 1995. Uništavanjem zapovjednoga mjesta i centra veze u Magarčevcu i Ćelavcu, započela je "Oluja". Vrlo brzo je došlo do potpune pomutnje u redovima vojske pobunjenih Srba, pa linije fronta nisu uopće postojale.
Sistem, eto, baš uoči Oluje nije radio
No preduvjet za napad je bio onesposobljavanje moćnog raketnog sistema kojim je vojska tzv. Republike Srpske Krajine raspolagala na Petrovoj gori, i kojim se moglo snažno udarati po hrvatskim gradovima. Sistem uoči "Oluje" nije bio u funkciji. Neki su mu važni dijelovi nedostajali, a problem je bio i kadar koji bi upravljao tim dalekometnim oružjem kojim se planiralo tući Karlovac i Zagreb. To se pripisuje sabotaži koja je izvedena u režiji "krtica" koje su angažirale hrvatske obavještajne službe u redovima vojske pobunjenih Srba, a koje su hrvatskim oružanim snagama servirale i vrlo važne podatke vezane uz vatrenu moć i položaje neprijatelja na kojeg se udarilo u "Oluji".
