Do prije nekoliko dana budilica nam je bila sirena Hitne pomoći koja bi zaglušila zvonjavu crkvenih zvona. Nešto se promijenilo, ali svako jutro, već više od mjesec, ljudi čim otvore oči, odmah se katapultiraju u noćnu moru. Mi smo u kućnom pritvoru. To je paradoksalno i nadrealno, ali Italijani se bore s nevidljivim neprijateljem zabarikadirani u kući. To je jedini način da se odbrane od epidemije Covida-19. Dani prolaze sporo. Percepcija vremena je izgubljena. Sunce i želudac su poput sata, diktiraju ritam svakodnevnog života.
Karantin je postao test prisnosti italijanskih porodica. Postoji određena društvena napetost koja je iz dana u dan sve veća. Proljeće je, ali bi slobodno mogla biti i jesen, jer nema mirisa cvijeća. Bezbojna je sezona. Kao da je smrznuta unutar četiri zida kuće.
Donji grad (Bergamo Bassa) je prazan. Bez autobusa i automobila, bez gužve. U gužvi više cijenite krajolik, obrise Gornjeg grada (Bergamo Alte) s venecijanskim zidinama, utvrdu koja nas povezuje sa Zadrom i Šibenikom. Ali ne mogu svi vidjeti ta čuda prošlosti. Morate ostati kod kuće i za neke pogled kroz prozor znači da mogu vidjeti samo zgradu, dvorište, kapiju ili komad zemlje.
Na početku epidemije ljudi su reagirali na epidemiju svirajući na balkonima, pjevajući s terase, intonirajući državnu himnu, pokazujući trobojnicu. Poslije kad se situacija pogoršala, i kada je cijeli svijet vidio kolonu kamiona, pogrebnu povorku u kojoj su bili desetine lijesova, ljudi su se sklupčali kod kuće, shvatili su da te demonstracije koje su služile da se suoče sa strahom, možda nisu bile na mjestu, možda su bile pogrešne. S balkona sada visi nekoliko raznobojnih crteža djece s porukama nade. Prije nekog vremena kružila je fotografija novorođenčeta. Na peleni je pisalo: "Sve će biti uredu". Slika u pokretu, simbol ponovnog rođenja, novog početka. U Bergamu se za vrijeme epidemije rodilo 13 djece čije su majke bile pozitivne. Sva su djeca zdrava i nisu zaražena.
Kuće Italijana sada se sjaje. Sve su domaćice iskoristile ovaj trenutak kako bi kao lude polirale stan ili kuću, a poneki besposleni muškarac nije mogao odoljeti izazovu da im ne pomogne. Kontakti s vanjskim svijetom postali su virtualni. Ono što se nekad radilo kada niste bili doma, sada se većinom radi od doma. Naprimjer kupovina hrane: nekim trgovinama i supermarketima pošaljete popis namirnica koje želite kupiti, a one vam ih dostavljaju na kućni prag. Ako se odlučite lično otići u supermarket, za to se posebno morate opremiti: popuniti formular u kojem ćete navesti svoje lične podatke, mjesto gdje idete, i naravno morate nositi maskicu koju su jučer (7. aprila) apoteke u Bergamu besplatno distribuirale.
Na ulazu u supermarket postoji nekoliko pravila: postavljena je razmaknuta linija, ulazi se jedan po jedan svakih 15 do 20 minuta. Zaposlenik vam mjeri tjelesnu temperaturu, onda operete ruke gelom i stavite rukavice. Iako je to sve naporno i komplicirano, još ima onih koji idu u supermarket kupiti samo po nekoliko stvari. To im je izgovor da izađu vani. Nakon povratka kući preporučljivo je istuširati se i oprati kosu.
Djeci je posebno teško. Ima onih koji već 40 dana nisu izašli iz kuće. Njihov virtualni svijet čine razgovori s vršnjacima i predavanja (e-učenje). Međutim, čak smo i s takvim podučavanjem krenuli prekasno. Za osnovne i srednje škole nedavno su započele videolekcije, dok je ranije sve išlo samo preko mailova. Internetska platforma Zoom postala je popularna, ali je ne koriste sve škole jer postoje problemi s privatnošću i ranjivošću sistema.
Ako neko uspije dobiti kod lekcije, može unijeti i pornografske slike ili nacističke parole. Zbog toga su od ovakve komunikacije odustale brojne škole. U osnovnoj i srednjoj školi sva će djeca završiti svoje razrede. Završni je ispit sveden na test. U Bergamu su i pojedini univerzitetski diplomci diplomirali na daljinu, i to raspravljajući o tezi putem Skypea.
Nemaju ni svi WiFi kod kuće, a istovremeno spajanje hiljada ljudi na internet, sve čini vrlo kompliciranim. Neki imaju pretplate koje im omogućavaju preuzimanje nekoliko gigabajta i stoga ostajete bez veze.
Internet se sada koristi i za druženje, izradu virtualnih flash mobova, multivideo pjesama, takmičenja u pjevanju i hiljada drugih inicijativa. Naravno, influenseri i slavne osobe prvi su koji koriste svoje društvene mreže s kojih nas bombardiraju selfijima i porodičnim fotografijama i potiču beskorisne rasprave o uzaludnim temama. Najžalosniji su videopozivi s voljenima koji su u bolničkom krevetu. U bolnicama pacijentima dijele tablete da mogu komunicirati sa svojim porodicama.
Televizija je večernja i noćna zabava. Podaci slušanosti jučerašnjih glavnih programa, međutim, pokazuju da je dostignut vrhunac gledanosti i da se sada smanjuje. Prije su mnogi visjeli pred televizorom kako bi gledali emisije i vijesti vezano za koronavirus, sada im je mučno od tih emisija. Jedino što je i dalje popularno je fikcija. Koncert pjevačice Noa prenosio se uživo iz njenog doma na Facebooku, a RAI je prenio snimku. Još jedna pjesma koju svi ljudi iz Bergama pjevaju kod kuće je "Rinascerò, rinascerai" Robyja Facchinettija (ex Pooh) koji je vrlo poznat u Italiji, a prije svega on je iz Bergama.
Kako se provodi još vrijeme? Psiholozi se javljaju na telefon onima koji su u depresiji, drugi pišu dnevnik, gledaju se stari filmovi. Postoje i originalnije inicijative. Izmišljen je fotokonkurs pod nazivom: Što vidiš kroz svoj prozor. Ima onih koji su pokrenuli takmičenje za pisce koji bi trebali pisati kako im prolaze dani i što vide kroz prozor. Novine objavljuju pisma čitatelja. Dakle, glavna nuspojava kućne izolacije je porast korištenja tehnologija (računara, mobitela itd.), posebno kada je u pitanju rad od kuće koji je omogućio milionima ljudi da nastave raditi.
Međutim, postoje aspekti izolacije koje malo ko uzima u obzir, a tiču se porodičnog nasilja gdje su žene i maloljetnice većinom žrtve. Od 1. do 22. marta, imali smo manji broj krivičnih djela na našem području za 64,2 posto, dok je nasilje u porodici smanjeno za 43,6 posto. Prema podacima službe za hitne slučajeve, zbog porodičnog nasilja Telefono Rosa došlo je do pada pritužbi i zahtjeva za pomoć.
Sve to samo otežava svakodnevni život u kući koja je postala virus zbog virusa, sa svim blagodatima koje možete imati. Kuća je postala "zatvor maksimalne sigurnosti". Ako pobjegnete iz nje, policija te može zaustaviti, ali iznad svega je nevidljivi neprijatelj koronavirus koji te može pogoditi i možda čak i ubiti.
