Sudija sumnjivog ponašanja Branko Perić danas se javno pobunio protiv osuđujuće presude Fadilu Novalići, Fikretu Hodžiću i Fahrudinu Solaku.
Njih trojica su osuđeni na četiri, pet i šest godina zatvora zbog kriminalne nabavke 100 respiratora iz Kine.
Zbog toga je sudija Perić, inače predsjedavajući Sudskog vijeća u ovom predmetu, napravio do sada neviđen presedan u bh. pravosuđu - izdvojio je mišljenje u krivičnom postupku.
Iako izdvajanje mišljenja nije praksa niti se ikad dešavalo da sudija koji se ne slaže sa konačnom presudom izdvaja mišljenje, Perić je to učinio iz najmanje dva razloga.
No, krenimo redom. Prvo da podsjetimo šta je Perić uopće pričao.
Sam Perić na početku obraćanja priznao je da je ono što će uraditi nepoznanica, da nije praksa i da zakon to uopće ne poznaje.
Ali to ga nije omelo, pa je krenuo glumiti advokata optuženih i braniti ih.
"Nije svaka zloupotreba krivično djelo", rekao je Perić što je rečenica koja će vjerovatno ući u pravosudne anale.
Dalje je obesmišljavao komunikaciju optuženih koja je ustvari pokazala sav jad javnih nabavki kako su ih oni zamišljali. Za Perića poruka 'Selam gospodine Novaliću, Asim mi je rekao da se javim' nije dokaz jer - ne može se znati ko je izvijesni Asim!?
"Ja možda mogu da pretpostavim o kom Asimu se radi, ali objektivan posmatrač koji prati ovo suđenje ne može da zna koji Asim i zbog čega je Asim važan", rekao je Perić u sudnici.
Nakon toga je Novalića predstavljao kao heroja koji se kao Tarzan probijao kroz gustu šumu pravila, propisa i zakona kako bi napaćenom narodu nabavio kakve takve respiratore.
To što je Solak krivotvorio dokumentaciju, prepravljajući vrstu respiratora, za Perića je samo neka papirologija i ništa važno i presudno.
Na kraju, Perić nije mogao da se ne dohvati medija, s kojima ima problem od kada je počeo čudno da se ponaša.
Za njega su mediji krivi jer su pisali o slučaju onako kako su mislili da treba.
"Dvije godine Sud i optuženi izloženi medijskom teroru jednog dnevnog lista. U demokratskim zemljama to se naziva ometanjem pravde i kažnjava", naveo je Perić.
Na kraju, okrivio je i Ambasadu SAD da se miješala u proces.
No, zašto je Perić napravio ovaj presedan i ponovo se izložio špekulacijama da je pristrasan jer su svi predmeti koji su bili usmjeri protiv SDA, a u kojima je on sudio završili oslobađajućom presudom?
Poznato je da se Perić htio povući iz ovog predmeta što je odbijeno, i to upravo iz razloga što se sumnjalo u njegovu pristrasnost.
Perić je, međutim, svojim mišljenjem htio postići dvije stvari - prva je da se opere od osuđujuće presude.
Prema dosadašnjem toku predmeta u kojima je sudio, svi predmeti koji su povezani sa SDA završavali su oslobađajućom presudom, što je otvorilo pitanje da li Perić ima neki dogovor?
Pravljenje presedana Periću bi išlo u korist jer bi time javno obznanio da s osudom nema ništa.
Čak šta više, svojim izdvojenim mišljenjem, dao je SDA-ovcima alat da mlate s njim što im služi kao dokaz o navodnoj zavjeri protiv SDA.
No, možda je bitniji i opasniji cilj koji je Perić imao jeste pokušaj uticaja na drugostepenu presudu.
To je čak sam i priznao.
"Izdvojeno mišljenje može pomoći sudijama koji su većinski donijeli odluku da svoju odluku bolj obrazlože, strankama može pomoći da napišu bolju žalbu, a apelacinom sudu mogu pomoći u donošenju dobre i zakonite odluke po žalbi", naveo je Perić.
Dakle, Perić priznaje da mu je cilj da odbrani opotuženih pomogne u sastavljanju žalbe, ali i da utječe na sudije koje će donositi odluku u drugostepenom procesu!?
Vjerovatno je zbog toga neuobičajeno i van pameti da sudije u prvostepenom procesu izdvajaju mišljenja - jer dakle time mogu utjecati na nastavak procesa.
