Rijetko se dešavalo da američki ambasador u BiH bude napadan s tri strane i to s fascinantnom vremenskom koincidencijom.
I to je za sada uspjelo Michaelu Murphyju.
Ambasada SAD u BiH jedna je od najvažnijih diplomatskih misija u našoj državi i to uglavnom zbog američke uloge za završetak agresije na BiH, ali i zbog svega što je uslijedilo.
SAD su tako od kraja rate bile jedan od najvećih zaštitnika teritorijalnog integriteta BiH ali i jedan od najvećih donatora u sve sfere društva.
Zbog takvog stava američka administracija imala je uvijek simpatije probosanskog faktora, dok su rušitelji BiH poput Milorada Dodika redovno imali zamjerke na njihovu politiku te ambasadore nerijetko vrijeđali.
No, nešto se desilo u međuvremenu. Sad kad je jasno da je BiH nedjeljiva, američka administracija kao jedan od prioriteta stavila je borbu protiv korupcije.
I nju žestoko provodi upravo Michael Murphy.
Političke glavešine sve tri strane tu priču pokušavaju uglavnom ugušiti nacionalističkom retorikom, prijetnjama ratom i novim pogibijama.
Dolaskom Murphyija stječe se dojam da je nestala uobičajena uštogljena diplomatska priča. Tako je Murphy HDZ Dragana Čovića nazvao licemjernim, Dodika štetočinom, a SDA redovno proziva za korupciju koju prikriva tobožnjom brigom za državu.
Za Čovića i Dodika nije nikakva novost da se svađaju ili prepucavaju sa stranim diplomatama, no za tzv. bošnjačke prvake jeste.
Tako su se hajci na strance, a posebno Murphyja, pridružili Bakir Izetbegović i Željko Komšić, optužujući ga da upravo on zagovara formiranje vlasti bez SDA na svim nivoima.
Izetbegović i Komšić tu su priču gurali pod krinkom da se zapad okrenuo protiv Bošnjaka i Bosne, a ususuret rušiteljima BiH.
Njihovi propagandisti i botovi obesmišljavali su novu politiku SAD tvrdeći da je borba protiv korupcije sekundarna i da je sad važnije 'spasiti' državu.
No, Murphyja to nije posebno zabrinjavalo pa je uglavnom potencirao priču o tome kako borba za državu nije pljačka njenih resursa.
I upravo takav stav Murphyja čini se izbija iz cipela bošnjačke glavešine kojima sve slabije prolazi priča o tobožnjoj ugroženosti države ako oni nisu vlast iz koje su resurse uglavnom izvlačili za sebe.
Zato je zanimljivo bilo i povlačenje Izetbegovića koji je kazao da više neće prozivati strance i velesile.
U tom kontekstu, zanimljiv je bio jučerašnji Murphyjev komentar na izjavu reisu-l-uleme Husein ef. Kavazovića.
U njemu Murphy kaže da je reis upravu i da Dodik vrši udar na državu, ali onda, u čini se pomalo ironičnom dijelu, kaže sljedeće:
"Napadi na institucije Bosne i Hercegovine također dolaze iznutra, od strane političkih lidera i stranaka koje su više zainteresirane za vođenje i upravljanje ovim institucijama radi vlastite političke i finansijske dobiti. Nismo sigurni da li je reis mislio i na ovo, ali ako jeste, bio je u pravu. Nema ništa pro-BiH u politizaciji sigurnosnih institucija, o korumpiranju tužilaca i sudija kako bi osigurali ličnu zaštitu, ili u osiguravanju mjesta u zakonodavnim tijelima na podmukle, antidemokratske načine. Iskreno pro-BiH politički lideri i stranke nastojali bi da institucijama koje vode obezbjede efikasnu, djelotvornu i odgovornu upravu. Oni bi zaštitili integritet ovih teško stečenih tijela za svoju djecu i unuke".
Dakle, Murphy čini se pita reisa zašto npr. ne reagira na pljačku građana (malina-respiratori!?), očito korumpirano pravosuđe koje radi samo u interesu oslobađanja optuženih SDA-ovaca što je također jasno potkopavanje državnih institucija koje sad rade u interesu jedne manje grupe ljude umjesto naroda u cjelini. Posebno bošnjačkog.
Zaključak je dakle da se Michael Murphy očito ni u napetim i teškim trenucima ne da pokolebati kuknjavom SDA-ovaca o tobožnjoj ugroženosti države dok oni sami ruše temelje te iste države.
Tako, kao penicilin smiri Dodikovu vrisku, Čovićevo licemjerstvo, ali i Izetbegovićevu pretjeranu brigu za državom.
