Hoće li se sljedeća varijanta koronavirusa proširiti zahvaljujući štakorima? Pita se to New York Post, koji se poziva na studiju objavljenu u naučnom časopisu Nature Communications, gdje su naučnici analizirali porijeklo neobičnih fragmenata virusa pronađenih tokom prošle godine u podzemlju New Yorka. Zaključili su kako su zagonetne loze koje su nađene u vlažno, njujorškom podzemlju različite od svih dosad poznatih varijanti COVID-a, te da su mutacije uočene u tajanstvenim varijantama slične onima koje omogućuju varijaciji omikronu da djelomično izbjegava imunitet dobijen vakcinacijom i prethodnim preboljenjem.
Dok neki istraživači vjeruju da se i ova mutacija može pripisati ljudskim sojevima virusa koji još nisu sekvencirani, drugi smatraju kako je riječ o novoj varijanti koju šire štakori. List piše kako se sekvencira samo između 2,6 posto i 12,9 posto slučajeva u New Yorku, tako da je sasvim moguće da bi se rijetke varijante virusa mogle ušuljati ispod radara. Među različitim opcijama razmišlja se i o tome da su to možda loze verzije virusa koje inficiraju crijeva i ne nalaze se često u nosu ili grlu odakle se uzimaju PCR brisevi i radi sekvenciranje.
“Jedna od promjena aminokiselina koje vidimo u virusu nije nikad viđena kod pacijenata. Ali je viđena u virusu kod glodavaca, što nam daje određenu poruku", komentirao je Curbed Marc C. Johnson, virusolog sa Univerziteta Missouri i koautor studije.
John Dennehy, virolog u The Graduate Center na Univerzitetu City New York, koji je vodio istraživanje napominje kako je činjenica da je i varijanta omikron došla odnekud iz nepoznate sfere, i da dijeli dosta svojih mutacija s nepoznatom mutacijom koja je pronađena u njujorškoj kanalizaciji.
„To stvara određenu zabrinutost da bi se mogla stvoriti nova kombinacija mutacija koja bi ga učinila vrlo prenosivim", izjavio je Dennehy.
Ono što također zabrinjava naučnike jest to što ne znaju otkuda dolaze nove virusne varijante. Ovi su sojevi otkriveni samo u određenim dijelovima grada i čini se da se ne šire među kvartovima. Mogli su nastati od zaraženih ljudi koji se zbog hroničnih bolesti dugo bore s virusom koji u njima mutira, a druga mogućnost je da nositelj ovih zagonetnih loza uopće nije čovjek. Mutacije uočene u klasterima, naime, vide se u području genoma povezanim s virusom koji postaje vještiji u zarazi glodavaca. Poznato je da se štakori ne mogu lako zaraziti izvornim wuhanskim koronavirusom, ali mogu mutacijama kao što su alpha, beta, gama…
Štakori New Yorka stoga su, misli dio naučnika mogući ključ rješenja ove zagonetke, budući ih ima puno, žive u kanalizaciji i ne lutaju daleko.
Proces o tome kako su možda njujorški štakori pomogli u stvaranju novih mutacija virusa je užasan.
"Vjerovatno piju kanalizacijsku vodu i jedu izmet iz otpadnih voda u kojem ima virusnog materijala. Nikada nismo otkrili živi virus u otpadnoj vodi, ali s obzirom na količinu otpadnih voda i broj štakora, sasvim je moguće da su se na taj način zarazili", smatra Dennehy.
I proces kojim su autori studije testirali kako bi pronašli znakove virusa kod gradskih štakora također je prilično prljav.
“Moj student John bi noću lutao mračnim uličicama i skupljao izmet štakora za mene i stavljao ih u vrećice, etiketirao i slao mi”, ispričao je Johnson za New York Post, dodajući da su njegovi studenti morali dobro začepiti nos dok su vadili RNK iz smrdljivog štakorskog izmeta.
Istraživači su provjerili 5.000 drugih uzoraka otpadnih voda iz cijelog svijeta i pronašli loze samo u sedam uzoraka koji su svi iz države New York.
