Nakon što je gotovo pola mandata proveo u limbu između grčevite borbe za opstanak i najave rušenja, končano je premijer Crne Gore Zdravko Krivokapić - pao.
Nije želio ni biti na sjednici i ne čekajući izvjesni rasplet otišao je prije kraja. Zdravko Krivokapić nije želio dati ostavku, mada je i sam koji dan ranije kazao da mu nema spasa, a za sve je optužio Mila Đukanovića koji je sve i dogovorio i sredio. Po njemu, maslo Mila Đukanovića i Dritana Abazovića "odavno prije je dogovoreno", prenosi "Jutarnji list".
Izdržao 14 mjeseci
Izdržao je u fotelji tek 14 mjeseci, koji su prošli zapravo u njegovoj stalnoj borbi za održanje na poziciji, a Crna Gora bila je političkoj krizi, nekada na rubu sukoba, jer su Krivokapićem bili nezadovoljni svi - od radikalnih procrnogorskih do prosrpskih i proruskih ultrakonzervativaca te SPC-a koji je na neki način vodeća politička struktura i logistika u Crnoj Gori.
Nakon cjelodnevne rasprave za opoziv je glasalo čak 43 zastupnika, a njih 11 je ipak ostalo vjerno Krivokapiću. Treba napomenuti, da je odnos snaga u crnogorskoj Skupštini ionako bio vrlo napet - svega jedan zastupnik prednosti - 41:40 za prosrpsku koaliciju i već tada, odmah nakon izbora, se govorilo da će kada tad doći do preokreta. Što je to jedan zastupnik manjka na Balkanu.
Glasanje je održano pod pojačanom policijskom zaštitom oko Skupštine, jer su neki portali najavljivali su da ekstremne navijačke skupine pripremaju haos na ulicama Podgorice zbog pada vlade.
Neki će Krivokapićev tegobni mandat opisati sjedenjem na električnoj stolici u koju su pomalo puštali struju. Neki apsurd, ali za Crnu Goru nimalo čudno, je da su prvi koji su započeli njegovu smjenu bili pripadnici iz koalicije s kojom je i došao na vlast - nacionalistička prosrpska stranka Demokratski front.
Njihov vođa četnički vojvoda Andrija Mandić kaže da se premijer Zdravko Krivokapić suočio s izdajom koju je napravio prema onima koji su ga postavili na mjesto na kojem se nalazi, a izdaja se, kako kaže, u politici ne isplati.
"On je izdao one koji su ga doveli na vlast i sada trpi posljedice toga. U politici mora biti morala i političkog povjerenja, a on je izdao parlamentarnu većinu, odnosno građane koji su tu većinu izglasali na izborima", rekao je Mandić u programu beogradske TV Pink.
No, Krivokapić i njegova vlada na kraju je otišla zbog nepovjerenja stranke njegovog potpredsjednika Dritana Abazovića, kojeg je pak on, želio srušiti, ali nije uspio okupiti skupštinski kvorum.
Krivokapić nikome nije odgovarao, pa je danas, konačno pao glasovima donedavnih partnera iz "soft procrnogorskog" građanskog pokreta URA, stranaka nacionalnih manjina (Albanaca i Bošnjaka) te onih najvažnijih i najbrojnijih - Đukanovićevog DPS-a, koji se sada naslađuju nad otpisanim premijerom.
Sada bi vlast trebala preuzeti manjinska vlada Dritana Abazovića u kojoj će biti i predstavnici manjina, ali uz glasove Mila Đukanovića - on je opet preživio, poput mačke s devet života.
Najavio ovakav ishod
Đukanović je i najavio pad vlade gotovo točno u minut prije nekih mjesec. Doduše, Abazović je kazao da ako se uskoro ne formira takva vlada, onda slijede izbori. Tako i bi.
Zdravko Krivokapić ostat će zapamćen kao kratkotrajni crnogorski premijer, koji je uspio samo u jednom, onome za što i sam kaže da mu je bio cilj (time je "ispunio amanet", reći će, spiritus movensu vladajuće koalicije, pokojnom, mitropolitu Amfilohiju) - ukidanje Zakona i slobodi vjeroispovijesti koji je i uzburkao strasti u Crnoj Gori, kada se SPC osjetio time ugroženim te je, preko svoje "podružnice" Crnogorsko-primorske mitropolije, preuzeo pod svoje prosrpske sagne i doveo ih na vlast.
No, od početka su ih razdirali sukobi koji su na kraju doveli da opet budu opozicija.Tako je za nešto više od godinu završena era bez Đukanovića na vlasti, koji je tu već 30 i kusur godina. No, sada se otvaraju još neka pitanja. Naime, kriza ovim nije završena, već dolazi do preslagivanja snaga unutra političkog spektra.
Koliko će manjinska vlada opstati i je li, kako već pišu neki, ona uopće ustavna i legitimna. Zapravo, ona je tek prijelazno razdoblje prije prijevremenih izbora, prije kojih bi trebalo doći do, kako kažu poznavaoci prilika u Podgorici, i do definitivnog, barem javnog, političkog umirovljenja vječnog Mila Đukanovića.
Naime, ovaj pad vlade se i dogodio jer je, navodno, sklopljen dogovor o njegovom odlasku. Koji se, nagađalo se, trebao dogoditi prije svega ovoga, ali je ipak odgođen. Upravo zato DPS i nije u vladi, osim što stoji iza nje kao najjači jamac njenog opstanka, ali i korektor njenog rada.
Prosrpska opozicija traži nove izbore, ali svjesna je da će, kako sada stvari stoje, to ovisiti o volji DPS-a - čitaj Mila Đukanovića.
Nakon ovakvog raspeta - sada je majka svih pitanja - što će biti s Milom Đukanovićem prije isteka njegovog predsjedničkog mandata i jesu li točne najave da je već pripremljen popularni mladi gradonačelnik Ivan Vuković da preuzme Milovo naslijeđe.
Prema onome što se šuška po podgoričkim zakutcima, odlazak Mila Đukanovića traži i Bruxelles, u zamjenu za podršku procrnogorskih opcija.
Đukanović ima još oko godinu i nešto predsjedničkog mandata, do 2023. godine, ali će najvjerojatnije prvo prepustiti šefovanje DPS-om Vukoviću ili nekom drugom, a potom polako finiširati mandat i povući se.
Pitanje je hoće li sve tako biti. Jedan od najvažnijih uvjeta je da se Đukanovića ne dira i krivično ne goni, kako je to tražila prosrpska oporba i to su detalji koje, navodno, sada treba finalizirati.
Prema najnovijim anketama DPS bi na izborima dobio 26,4 posto, zatim umjerena prosrpska stranka Demokrate bi dobili oko 17, a iznenađuje da je Demokratski front u blagom padu, jer su sada tek teći s podrškom od oko 15 posto. Zdravko Krivokapić dobio bi oko 11 posto, ali ako formira svoju stranku ili listu, a Abazovićeva URA polako raste i dobio bi gotovo 8 posto. Crnu Goru čeka burna godina, i vrlo vjerojatno raniji izbori. Tako se barem čini...
