Bivši heroji engleskih nogometnih velikana Arsenala, Manchester Uniteda i Chelseaja među nekima su od najboljih igrača koji nikada nisu nastupili za svoju zemlju.
Nositi dres reprezentacije svoje države trebalo bi biti vrhunac karijere, nagrada za godine napornog rada koji je doveo igrače do vrha.
Međutim, za neke igrače taj trenutak nikad ne dođe - čak ni za one koji su osvojili evropske trofeje.
Ovo su ponajbolji od njih:
Mikel Arteta
Koliko je Arteta cijenjen, dovoljno govori to što je odmah nakon završetka karijere angažiran u trenerski štab Pepa Guardiole u Manchester Cityju.
Potom je izabran ispred mnogo iskusnijih kandidata za trenera Arsenala 2019. godine.
To također dovoljno govori o količini apsurdno talentiranih veznih igrača koje je Španija imala na raspolaganju, a Arteta im nikada nije prišao ni blizu.
Paolo Di Canio
Vjerovatno su postojale dvije stvari koje nisu pomogle izgledima Di Cania da se domogne dresa Italije - bogatstvo napadačkog talenta dostupnog u to vrijeme i napadačeva pomalo luda glava.
Ipak, dileme u Di Caniov nogometni talent nikada nisu postojale.
Steve Bruce
Više od 400 nastupa za Manchester United. Tri naslova prvaka Engleske. Tri FA kupa Engleske. Jedan Kup pobjednika evropskih kupova. Jedan evropski Superkup.
I samo jedan nastup za Englesku B. Nula nastupa za udarnu reprezentaciju Engleske za čuvenog defanzivca...
John McGovern
Škotski je nogomet svakako bio puno jači 70-ih i 80-ih.
Međutim, čini se nezamislivim da veznjak koji je predvodio engleski Nottingham Forest do dva uzastopna trofeja u Kupu evropskih prvaka (sadašnja Liga prvaka) nije nastupio za svoju zemlju.
Sve je to još više čudno ako se zna da je McGovern čak primljen u Kuću slavnih škotskog nogometa 2018. godine.
Carlo Cudicini
Jedan od nekoliko izvrsnih italijanskih golmana koji su bili dovoljno nesretni da se moraju takmičiti s Gianluigijem Buffonom na reprezentativnom nivou.
Cudicini je važio za jednog od najboljih čuvara mreže u engleskoj Premier ligi tokom svog razdoblja kao broj 1 Chelsea početkom 2000-ih.
Stefan Klos
Poput Italije, Njemačka je također poznata po bogatstvu svog golmanskog talenta. Klosova nesreća najbolji je primjer.
Provodeći osam godina u Borussiji Dortmund i škotskom Rangersu, Klos je osvojio 13 velikih trofeja, uključujući Ligu prvaka 1997. godine.
Međutim, morao se zadovoljiti s dvije utakmice u reprezentaciji do 23 godine zbog konkurenata kakvi su bili Oliver Kahn i Andreas Kopke.
Steed Malbranque
Malbranque je postao zvijezda engleske Premier lige tokom nastupa za Fulham, Tottenham i Sunderland.
Odlični veznjak je dobio dva poziva za reprezentaciju Francuske u razmaku od osam godina, ali nije uspio izaći na teren, dok je također istraživao mogućnost da nastupa Belgiju.
Mario de Castro
Vjerovatno najveći nogometaš za kojeg nikada niste čuli. De Castro je igrao profesionalni nogomet samo pet godina, postigavši 195 golova u 100 nastupa za brazilski Atletico Mineiro.
Ovaj napadač je jednom pozvan u brazilsku selekciju, ali je odbio priliku jer bi bio rezerva Botafogovom Carvalhu Leiteu.
De Castro se povukao 1931. u dobi od 26 godina nakon što je osvojio regionalno prvenstvo Mineira.
Dario Hubner
Hubnerov otac je Nijemac, ali je napadač oduvijek želio predstavljati Italiju, budući da je rođen i odrastao u toj zemlji.
Uprkos tome što je zabio više od 250 ligaških golova, upitnici o njegovoj brzini, radu i stavu, plus konkurencija poput Alessandra Del Piera, Francesca Tottija i Christiana Vierija, značili su da nikad nije dobio priliku igrati za "Azzurre".
Hubnerov rekord kao najstarijeg igrača koji je završio kao najbolji strijelac Serije A oboren je tek 2015. godine.
