Historijski dokumenti ukazuju da su već poznate osobe poput cara Nerona i Aleksandra Velikog voljeli deserte slične sladoledu, no čini se kako je najranija poslastica koja sliči na moderni sladoled izmišljena u Kini.
Sladoled se u renesansi proširio po Evropi, no samo u plemićkom krugu. Nepoznato je kad je sladoled doselio u SAD, no poznato je da je Thomas Jefferson zapisao 18 koraka kako ga napraviti. George Washington navodno je na sladoled potrošio 200 dolara (oko 6.750 dolara danas) tokom jednog ljeta.
Nakon što je alkohol bio zabranjen u vrijeme prohibicije, Amerikanci su utjehu potražili u sladoledu. To se taman poklopilo s novim tehnologijama koje su omogućile laku proizvodnju i neophodno hlađenje sladoleda.
Sladoled je postao toliko popularan da su ga imigranti dobivali pri ulasku u SAD, kao i vojnici tokom Drugog svjetskog rata. Predsjednik Ronald Reagan 1984. godine proglasio je 19. juli Danom sladoleda, a cijeli juli mjesecom sladoleda.
Prema Međunarodnom udruženju mliječnih proizvoda, Amerikanci u prosjeku pojedu oko deset kilograma sladoleda godišnje, a omiljeni okus im je vanilija.
