Sin pokojne Marine Tucković i Aleksandra Fute Radulovića, Milan Laća Radulović iznenada je preminuo u Izraelu u 36. godini. Iza sebe ostavio je ogroman broj hitova iz saradnji sa velikim zvijezdama naše estradne scene. Međutim, posebna je bila priča jedne najemotivnije pjesme "Adio amore".
Problemi s narkoticima
Tekstopisac nije krio od javnosti da je imao problema s narkoticima. Te da je svojevremeno bio i na odvikavanju. Upravo je u tom periodu nastala jedna od najpoznatijih pesama koju je Laća potpisao zajedno sa majkom Marinom Tucaković.
Naime, pjesma „Adio amore“, koju je otpjevao Stefan Đurić Rasta, zapravo uopšte nije pjesma o ljubavi, iako je mnogi tako doživljavaju.
Laća je ovu pjesmu napisao tokom sopstvene borbe sa zavisnošću od narkotika.
Naime, dok je bio na klinici na odvikavanju, napisao je refren za „Adio amore“. Ali nije mogao da napiše strofu. Kada se vratio kući sa liječenja, Marina mu je pomogla da je završi. I pjesmu su predali poznatom reperu.
Dio koji je napisala Marina zapravo je predstavljao njena osećanja i stanja kroz koja je prolazila dok je Laća imao problema sa narkoticima.
Kakva je priča najemotivnije pjesme Adio amore
„Okreni mi leđa, da ne gledam suze u tim zjenicama. Da ne gledam usne kako se koče, dok kažeš mi: ‘Da, dobro sam ja’. Okreni, a pogledima svojim više ne znam da vladam. Dok iz ruke mi pada čaša kristala, što se lomi, lomi k’o mi. Adio amore, još volim te jako Iako si davno izgubila sjaj. Gledam te kako se rušiš polako. A kada to vidim tad rušim se ja. Adio amore, još volim te jako, još uvijek si ono dijete iz sna. Od toga se neću ja rastati nikad. Ti nekog drugog odvuci do dna“, glasi tekst ove popularne pjesme.
Laća je svojevremeno detaljno objasnio kako je nastala priča ove najemotivnije pjesme.
„Imao sam problem sa drogom i završim na klinici za liječenje i na toj klinici nemaš posjete, nemaš telefon, sem fiksnog, I jedino što sam ponio to je bio ajpod sa tim demo snimcima. I refren sam odmah ubo. I pisao sam o Ani i Rasti kako ja zamišljam da je to bilo. Imao sam sve, nismo imali strofu. Izašao sam iz klinike, zdrav, pun energije, mama i ja smo onda napisali ostalo, dali pjesmu. Rasta otpjevao je, mama se razboljela. To je bio taj neki trenutak. Zapravo, ja sam mislio da pišem o Ani i Rasti. I tek poslije mi je Bojana Vunturišević otkrila da je to zapravo pjesma o meni iz mamine vizure. Kao što je mama napisala pjesmu iz moje vizure o majci, Ani, ‘Život je za žive’. I to se ništa nije desilo planirano, ali drago mi je da se to desilo. To će ostati, to je lično. To je neka naša lična komunikacija. I drago mi je da su to opet Rasta i Ana“, ispirčao je Milan Laća Radulović u jednom intervjuu.
