Analiza NY Timesa

‘Ovo je pravo stanje na ratištu, pogledajte koliko su teritorija zapravo u 2023. uzeli Rusi!’

Rusija i Ukrajina ove su se godine suočile sa sličnim izazovima. Obje strane bore se za položaje koji su mjesecima, pa čak i godinama, ostali uglavnom utvrđeni u nekim dijelovima istočne Ukrajine

Uprkos devetomjesečnih iscrpljujućih borbi, Ukrajina je ostvarila minimalne dobitke u protuofanzivi. Zbog gustih minskih polja i ruskih utvrda svaki napad za Ukrajince je bio iznimno skup.

Tek manje od 804 četvornih kilometara promijenilo je vlasnika od početka godine. Obje strane započele su godinu s velikim ambicijama. Rusija je kao cilj istaknula zauzimanje istočne regije Donbas, dok je Rusija namjeravala razdvojiti ruske snage na jugu. Nijedna ofanziva nije išla po planu, podsjeća u reportaži New York Times.

Prema analizi Instituta za proučavanje rata, u augustu je bilo najmanje teritorijalnih dobitaka nego u ijednom drugom mjesecu od početka rata. Dok je Ukrajina ostvarila male dobitke na jugu, Rusija je ukupno gledajući zauzela nešto više teritorija, uglavnom na sjeveroistoku.

Vodile su se teške borbe za svaki kilometar, ali se nije ponovio brzi proboj koji je Kijevu pošao za rukom u Harkivu prošle godine, kada je ruska odbrana pala nakon iznenadnog ukrajinskog protunapada.

Rusija i Ukrajina ove su se godine suočile sa sličnim izazovima. Obje strane bore se za položaje koji su mjesecima, pa čak i godinama, ostali uglavnom utvrđeni u nekim dijelovima istočne Ukrajine.

Iskusne postrojbe i zapovjednici koji su poginuli u ranijoj fazi rata zamijenjeni su novim regrutima koji često na bojišnicu stižu s nedovoljno iskustva. Ukrajinska protuofanziva teško se probijala kroz široka polja na jugu. Naime, Rusija je prošle zime postavila velika minska polja i izgradila stotine kilometara utvrda - rovova, protutenkovskih jaraka i betonskih prepreka - kako bi usporila ukrajinska vozila i natjerala ih prema položajima koja je lakše gađati.

Kada se zbroje dobici obiju strana, Rusija sada kontroliše gotovo 320 četvornih kilometara više u odnosu na početak godine.

Umjesto da inzistira na brzom osvajanjem teritorija, čini se da je ruskoj vojsci ugodnije držati teritorij koji već kontrolira, smatra Marina Miron, istraživačica ratnih studija na King‘s Collegeu u Londonu.

"Ništa se ne gubi time što se ne napreduje", rekla je.

Ruske snage brojčano nadmašuju ukrajinske snage gotovo tri prema jedan na bojnom polju, a s većom populacijom koja bi popunila svoje redove, Rusija bi mogla dugotrajnu odbranu pretvoriti u svoj korist.

"Ruska strategija u Ukrajini se svodi na to da dopuste Ukrajincima da se suprotstave odbrani, ubiju što je više moguće trupa i unište što je više moguće zapadne opreme", rekla je.

Rusija kontroliše oko 18 posto Ukrajine, što je teritorij veći od Švicarske. To uključuje Krim i dio istočne Ukrajine, koja je pod ruskom okupacijom od 2014. godine.

Usporavanje ratnih djelovanja je prilično rizično za Ukrajinu. Ako ne bude izgledno da bi mogla povratiti veće dijelove teritorija, vojna podrška sa Zapada mogla bi presušiti, zbog nedostatka političke volje ili nespremnosti da se donira više oružja.

"Rusija će pričekati dok Zapad ne počne pokretati leđa Ukrajini", rekla je dr. Miron.

Ukrajina se nastavlja boriti protiv ruske odbrane na jugu. Prošlog mjeseca uspješno je ponovno zauzela selo Robotin, a zadnjih dana je oklopna vozila prebacila pokraj ruskih glavnih protutenkovskih jedinica u blizini Verbovea, 12 kilometara zapadno od Robotinea.

No, vrijeme otkucava za ukrajinsku protuofanzivu kojom se žele ostvariti značajniji teritorijalni dobici. Idućega mjeseca očekuju se obilne kiše, a blatnjavi teren mogao bi onemogućiti korištenje teških vozila, poput novopristiglih američkih Abramsa i tenkova Challenger koje je isporučila Britanija.

"Challenger od 75 tona u blatu će jednostavno potonuti", podsjeća Miron.