Iznimno važni parlamentarni izbori u Italiji održat će se u nedjelju 25. septembra, a predviđa se da će desni blok uvjerljivo pobijediti razjedinjenu ljevicu. Rezultati izbora u Italiji mogli bi bitno utjecati na odnose unutar Evropske unije, ali i prema Rusiji zbog bliskih veza s Vladimirom Putinom koje su godinama razvijali čelnici desničarskog bloka
Prijevremeni izbori raspisani su nakon što je srušena vlada nacionalnog jedinstva premijera Marija Draghija u julu, jer su joj tri koalicijske stranke povukle podršku. Padovi vlada u Italiji nisu nikakva novost. Vijest je ako vlada izdrži cijeli mandat. U posljednjih 30 godina zemlja je imala 14 premijera i 19 vlada - u prosjeku novog premijera gotovo svake dvije godine, a novu vladu svakih 18 mjeseci, piše tportal.
Sljedeća vlada vjerovatno će biti koalicija triju desnih stranaka – postfašističke Italijanske braće Giorgie Meloni, protuimigrantske Lige Mattea Salvinija i Naprijed Italije bivšeg premijera u četiri mandata Silvija Berlusconija. Međutim odnosi između Meloni i Salvinija nisu blistavi te čak i u slučaju uvjerljive pobjede ne treba očekivati da će vlada potrajati cijeli četverogodišnji mandat, kao što je to i običaj u Italiji.
Ostale stranke, uključujući Demokratsku stranku s lijevog centra, na čelu s Enricom Lettom, i antiestablišmentski Pokret pet zvijezda (M5S), znatno zaostaju za krajnje desnim blokom u anketama.
Kako će biti sastavljena sljedeća vlada, ovisit će to o dvije stvari: koliki će udio glasova dobiti svaka stranka u desnoj koaliciji i koliku će sveukupnu većinu ostvariti ta koalicija. Ako, prema očekivanjima, Italijanska braća osvoje najveći udio glasova, oko 24 posto, to Meloni otvara put da postane prva italijanska premijerka u historiji. Ironično prva žena na čelu italijanske izvršne vlasti doći će na tu funkciju (ako dođe) iz stranke ekstremne desnice, štoviše iz stranke koja vuče korijene iz Italijanskog socijalnog pokreta koji je osnovala grupa neofašista, pobornika Benita Mussolinija, nakon Drugog svjetskog rata. Meloni se nastoji distancirati od krajnje desnice i istaknuti da njena stranka pripada mainstream desnici.
Njen koalicijski partner Matteo Salvini navodno želi svoj stari posao ministra unutrašnjih poslova. Postoji šansa da bi koalicija mogla osvojiti dovoljno velik broj glasova za formiranje vlade s neviđenom 'super većinom' – što bi im dalo slobodu da provedu opsežne društvene promjene, uključujući ustav zemlje, bez održavanja referenduma.
Nepotrebno je reći da su mnogi zabrinuti zbog mogućeg jačanja diskriminacije i potencijalnog gubitka prava ako krajnje desna Italijanska braća budu predvodila novu vladu nakon izbora. Neke građane brine to da su Italijanska braća pravi vuk u janjećoj koži i da će pokazati pravo lice kada zasjednu na vlast formiranjem prave fašističke agende.
Italijanska braća su jedina stranka u izbornoj utrci koja nije bila dio vlade nacionalnog jedinstva odlazećeg premijera Marija Draghija, čime su znatno profitirali.
Giorgia Meloni (45) odrasla je u rimskoj četvrti Garbatella, a osnovala je Italijansku braću 2012. godine, nakon što se raspala megastranka Kuća sloboda, zapravo koalicija Berlusconijeve Forza Italije i Nacionalne alijanse, prethodnice Italijanske braće. Poznata je po svom iskrenom stilu iako je sklona ublažiti vatrenu retoriku kada se obraća međunarodnim medijima. Meloni podržava NATO i podupire sankcije protiv Rusije zbog invazije na Ukrajinu, no tokom nedavnog skupa obećala je da će, ako pobijedi, 'zabava biti gotova' za EU. Također je punila novinske naslove predlažući pomorsku blokadu kako bi se zaustavila migracija u Italiju i nakon što je objavila namjeru da odgovori na tekuću energetsku krizu izmjenom plana oporavka Italije vrijednog 200 milijardi eura.
Proteklih dana podržala je mađarskog čelnika Viktora Orbána, bliskog saveznika, nakon što je Evropski parlament proglasio Mađarsku 'hibridnim režimom izborne autokratije'. Eksponent je nacionalizma i tradicionalnih porodičnih vrijednosti, pa izborni poklič Meloni glasi 'Bog, domovina, porodica'. Također se protivi 'LGBT lobiju', 'islamskom nasilju' i 'rodnoj ideologiji'. U nedavno ponovno objavljenom videoisječku Meloni, tada 19-godišnja omladinska aktivistica neofašističkog Italijanskog socijalnog pokreta, pohvalila je diktatora Benita Mussolinija kao 'dobrog političara', a njemački tjednik Stern nazvao ju je 'najopasnijom ženom u Evropi'. Njeni saveznici u desničarskom bloku - Lega i Forza Italia - bili su u Draghijevoj vladi nacionalnog jedinstva, za razliku od Braće Italije - oni su ostali u opoziciji i doživjeli su skok popularnosti prošle godine.
Lider Lige Matteo Salvini (49) bio je zamjenik premijera i ministar unutrašnjih poslova od juna 2018. do septembra 2019., tokom prve vlade bivšeg premijera Giuseppea Contea. U jesen 2019. bio je na vrhuncu popularnosti pa je namjerno srušio vladu u kojoj je bio potpredsjednik kako bi izazvao prijevremene izbore i postao premijer. No formirala se nova vlada bez njega, a izbore je dočekao tek tri godine kasnije. U međuvremenu ga je po popularnosti pretekla Meloni jer je mudro ostala jedina opozicija vladi nacionalnog jedinstva koju je vodio Draghi.
Njegovi pristaše dali su mu nadimak il Capitano (Kapetan), a poznat je po svom tvrdokornom stavu protiv ilegalne imigracije i, ako bude izabran, obećao je uvesti strože mjere protiv migranata koji traže utočište u Italiji.
Salvini se pridružio Sjevernoj ligi 1990. godine. Bio je to regionalistički i separatistički pokret sa sjevera Italije. Vodstvo u stranci Salvini je preuzeo 2013. godine, a uoči izbora 2018. rebrendirana je kao Liga, izbacivši pridjev 'sjeverni' iz imena. Taj im je potez omogućio prodor izvan tradicionalne baze moći na sjeveru. Osim imigracije, Salvini je bio glasan kritičar EU-a. Prije ruske invazije na Ukrajinu bio je otvoreni obožavatelj Vladimira Putina i poznat po poziranju na Crvenom trgu u Moskvi u majici ukrašenoj slikom ruskog predsjednika. Salvini je izazvao kritike zbog svojih poziva na ukidanje sankcija Rusiji koje italijanske građane ostavljaju 'na koljenima' zbog viših računa za energiju. Također je opetovao pozive da se vrati obavezno služenje vojnog roka.
Strankama Salvinija i Meloni u desničarskom savezu pridružila se konzervativna Naprijed Italija! Silvija Berlusconija (85), čovjeka kojeg ne treba puno predstavljati. Iako ga godinama prate skandali, od osude za poreznu prevaru do zloglasnih 'bunga bunga' seks zabava, Berlusconi ima jedinstvenu sposobnost političkog preživljavanja. Međutim njegovo umijeće nije ono što je nekad bilo i njegova stranka desnog centra smatra se najslabijom u savezu. Forza Italia je za EU i dobre odnose sa SAD-om, a glavni zahtjev joj je fiksni porez od 23 posto za porodicu i kompanije. Prije invazije Moskve na Ukrajinu, Berlusconi se dugo hvalio dobrim odnosima s Putinom. Ovog ljeta pridružio se TikToku u pokušaju pridobijanja mlađih glasača, a njegovi predizborni plakati sadrže slike na kojima je u puno mlađoj dobi, poznat i kao il Cavaliere (Vitez). I dalje je sklon gafovima - tako je nedavno pitao TV voditelja je li dobio telefonski broj 'lijepe djevojke' i pohvalio se da je 'zgodniji' od Enrica Lette (56), čelnika Demokratske stranke.
Trenutno je na drugom mjestu po popularnosti u anketama Lettina Demokratska stranka s oko 21 posto glasova podrške. Letta je akademik koji je bio italijanski premijer u koalicijskoj vladi s Berlusconijem, od 2013. do 2014., prije nego što ga je stranački rival Matteo Renzi prisilio na ostavku. Lider je Demokratske stranke od marta 2021., a tokom izborne kampanje borio se izgraditi ujedinjenu frontu lijevih i centrističkih stranaka kako bi se suprotstavio naizgled nezaustavljivom maršu desnice. Izborni manifest stranke usredotočen je na povećanje socijalnih davanja, uključujući predloženu isplatu od 10.000 eura kada tinejdžeri navrše 18 godina, te zaštitu ljudskih i građanskih prava, uz plan za uvođenje homoseksualnih brakova koji bi zamijenili građanske zajednice. U planu su i veća ulaganja u obnovljive izvore energije i lakše procedure za dobivanje italijanskog državljanstva djeci imigranata. Obećavajući da će zadržati Italiju u srcu EU-a, Letta je upozorio na prijetnju koju talijanske desničarske stranke predstavljaju evropskoj demokratiji.
Lettine nade u jak savez lijevog centra doživjele su udarac kada se vođa male centrističke stranke Akcija Carlo Calenda (49) razišao s Demokratskom strankom u augustu, samo nekoliko dana nakon udruživanja snaga. Calenda se potom ujedinio sa strankom Živjela Italija! bivšeg premijera Mattea Renzija (47) u liberalni proevropski savez koji se predstavlja kao treći pol političkog centra. Prema posljednjim anketama javnog mnijenja, dosežu 5,5 posto podrške javnosti.
Samostalno na izbore izlazi i populistički Pokret pet zvijezda (M5S) bivšeg premijera Giuseppea Contea (58), a može računati na 13 do 14 posto podrške u konačnim anketama. To je daleko manje od 32 posto, koliko je M5S dobio na izborima 2018., kada je tadašnji pokret protiv establišmenta formirao vladu s desničarskom Ligom. Vodeća politika M5S je sporna isplata socijalne pomoći za najsiromašnije u društvu, poznata kao reddito di cittadinanza, ili dohodak građana, uvedena 2019. godine. Otkako je Conte postao lider M5S-a u augustu 2021., odveo je stranku dalje ulijevo.
Doživio je pak velik udarac u junu, kada je italijanski ministar vanjskih poslova i bivši vođa M5S-a Luigi Di Maio napustio stranku zbog Conteova protivljenja slanju oružja Ukrajini. M5S dijeli slične socijalne politike s Demokratskom strankom, uključujući želju za uvođenjem minimalne plaće po satu od devet eura i olakšavanje dobivanja državljanstva djeci imigranata. Što se tiče okoliša, M5S se protivi postrojenjima koja koriste otpad za energiju i zalaže se za obnovljivu energiju. Conte je obećao braniti shemu reddito di cittadinanza, a koju desnica želi ukinuti.
Ovo su prvi izbori koji će se održati po nešto promijenjenim pravilima usvojenim na ustavnom referendumu održanom 2020. godine. Italijanski parlament sastoji se od dva doma s jednakim ovlastima: Zastupničkog doma i Senata. Da bi vladala, stranka ili koalicija mora imati kontrolu nad oba doma.
Prema trenutnom izbornom zakonu, Italijani dobivaju dva glasa, po jedan za svaki dom. Na ustavnom referendumu smanjen je i broj slobodnih mjesta u parlamentu – broj zastupnika srezan je sa 630 na 400, a broj senatora s 315 na 200 mjesta. Ukupno se 37 posto zastupničkih mjesta u svakom domu dodjeljuje putem sistema prvog reda (direktno izabranih), a preostalih 64 posto dodjeljuje se proporcionalno (indirektno izabranih na temelju učinka njihovih stranaka).
Kako su Italijani 'noćne ptice', biračka mjesta službeno se zatvaraju tek u 23 sata, a odmah nakon toga počinje prebrojavanje glasova. Mediji će početi objavljivati prve izlazne ankete čim biračka mjesta zatvore svoja vrata. Iako su općenito prilično tačne, anketama se ne treba slijepo vjerovati. Službeni izborni rezultati trebali bi biti dostupni do ranih jutarnjih sati ponedjeljka iako su pobjednici obično poznati i proglašeni mnogo prije toga.