Za seizmologe, potres je iznenadna i kratkotrajna vibracija tla uzrokovana urušavanjem stijena, magmatskom aktivnošću ili tektonskim poremećajima u litosferi i dijelom u Zemljinu plaštu. Za ljude pogođene ovom elementarnom nepogodom, izvor najdubljeg užasa – ako išta ukazuje na nepredvidivu i razornu moć prirode, onda je to ovo kobno podrhtavanje.
Jedan od najgorih zemljotresa u historiji u prah i pepeo je pretvorio mirnu, pomalo uspavanu sicilijansku luku Messinu.
7.5 stepeni pakla
Dana 28. decembra 1908. godine, u pet sati i dvadeset minuta ujutro, Messinu je pogodio prvi od tri katastrofalna potresa, koji su razorili devedeset posto građevina i odnijeli živote većine žitelja.
Tačan broj poginulih se ne zna. Tadašnje neslužbene procjene spominju brojku od 90.000 duša u samoj Messini, 40.000 u luci Reggio di Calabria te oko 27.000 u gradovima i selima duž Messinskog prolaza, piše Povijest.hr.
Zemljotres je udario jačinom od 7.5 stepeni po Richterovoj ljestvici, a njegov epicentar bio je ispod Messinskog prolaza, koji odvaja Siciliju od italijanskog kopna. Nažalost, bio je to tek početak nezapamćenog užasa.
Kad Zemlja stenje u boli
Tek što su se preživjeli počeli izvlačiti iz ruševina, u more ih je pomeo tsunami visok osam metara. Drugi su poginuli u velikom požaru koji je buknuo zbog probijena plinskog voda, postupno zahvativši čitav grad.
“Zemlja je stenjala kao u boli. Kuća se urušila na nas uz gromoglasan tresak. Ulazna vrata bila su zaglavljena, pa sam ispuzao kroz mali otvor pored njih i pomogao ostalima da se izvuku na sigurno”, posvjedočio je Francesco Calabresi, jedan od rijetkih preživjelih.
Hrabri čovjek uspio je spasiti suprugu, sina i teško pokretnu majku Rossinu. Kad se starica osvrnula oko sebe, suze su joj kliznule niz obraze. Prozborila je tek jednu rečenicu: “Messina više ne postoji”.
Smrtonosne zamke
Članove porodice Calabresi spasila je činjenica da su živjeli u maloj, solidno izgrađenoj kući. Suprotno tome, domovi bogataša bili su smrtonosne zamke – impresivne palače i javne zgrade Messine imale su visoke i tanke zidove od šljunka. Katedrala, vojne barake, hoteli – sve se srušilo, povlačeći za sobom okolne zgrade, kao u partiji paklenog domina.
Izvještaji iz onog vremena spominju polugole ljude koji su ozlijeđeni teturali razvalinama ulica. Lopovi su pljačkali trgovine i skladišta, skidali dragocjenosti s trupala koja su ležala posvuda. Štoviše, prilika je činila lopove i od onih koji to inače nisu bili.
Pomoć je u relativno kratkom vremenu počela pristizati iz ostatka Europe, kao i iz Amerike, no, za mnoge, stigla prekasno – ubila ih je hladnoća ili glad. Nakon katastrofalnog zemljotresa, Messina je obnovljena po novim građevinskim propisima – sa širokim ulicama i niskim građevinama od armiranog betona.
