“Eskalacija vojnog zastrašivanja pokazuje da se Republika Kina na Tajvanu mora pripremiti za mogući vojni sukob s Narodnom Republikom Kinom”, rekao je Joseph Wu, ministar vanjskih poslova Tajvana za CNN.
"Kao donositelji odluka na Tajvanu, ne možemo riskirati, moramo biti pripravni", rekao je Wu. "Kad kineska vlada kaže da se neće odreći upotrebe sile i provodi vojne vježbe oko Tajvana, moramo vjerovati da je to stvarno."
Peking je nedavno prema otoku, koji smatra dijelom teritorija u sklopu politike jedne Kine, uputio najveću zrakoplovnu flotu koja ipak nije ušla u zračni prostor pod kontrolom Taipeija.
Wu je u nastavku razgovora istaknuo kako Narodna Republika s njima ratuje hibridno nastojeći potkopati pouzdanje javnosti u demokratski poredak na otoku.
“Koriste kognitivno ratovanje (s ciljem da ne promijene samo ono što ljudi misle, nego i kako misle i djeluju), dezinformacijske kampanje (objavljuju lažne vijesti naprimjer da je SAD odlučio protiv covida-19 vakcinisati kućne ljubimce radije nego poslati dodatne količine vakcine na Tajvan - dosad su poslali 2,5 miliona doza) kako bi potaknuli jačanje tjeskobe i podjela među stanovništvom”, rekao je tajvanski ministar.
Podsjetio je da kontinentalna Kina troši 15 puta više od njih za odbranu, ali da Republika Kina na Tajvanu ne sjedi prekriženih ruku te jača i razvija vojne sposobnosti.
“Moramo se upustiti u asimetrični rat, tako da Kina shvati da postoji cijena koju mora platiti ako žele pokrenuti rat protiv Tajvana."
Strateška važnost
Ponovio je za CNN stratešku važnost koju otok ima za Peking napominjući da je riječ o “nastojanju kineskog autoritarizma da proširi utjecaj dalje od granica, prema zapadnog hemisferi. Žele proširiti autoritarnu vlast i nametnuti autoritarni međunarodni poredak".
Odnosi Kine i Tajvana su se razvijali relativno dobro od 1990-ih godina. Kako se kontinentalna Kina ekonomski otvarala, tako su obnavljane veze i s “odmetnutim” otokom s kojeg su stizala ulaganja, svjež kapital i važna znanja, intelektualni kapital. Kina je ubrzo postala važan ulagač i na otoku na kojem je klijala ideja mogućeg ujedinjenja po modelu Hong Konga, jedna zemlja, dva sistema. Sve se to raspalo dolaskom na vlast predsjednika Xi Jinpinga koji je pokrenuo nasrtljivu vanjsku politiku čiji je dosadašnji vrhunac uništenje autonomije Hong Konga. U četvrtak je objavljen posljednji broj dnevnog lista Apple koji nije bio pod kontrolom Kineske komunističke partije. Wu je za CNN rekao da je stanje u Hong Kongu “moderna tragedija”. Zbog toga je na Tajvanu gotovo pa nestala ideja ujedinjenja s kontinentom. Wu ističe da javnost želi očuvanje sadašnjeg stanja: demokratski izbor predsjednika/ce i parlamenta, odvojene vojne snage te ovlasti nad vizama i izdavanjem pasoša. Dakle, zaključuje Wu, “Tajvan kojim ne upravlja Narodna Republika Kina”. Dva entiteta koji žive u miru.
Što ne odgovara moćnom Xiju koji je 2019. godine pozvao Tajvan da prihvati “miroljubivu ujedinjenje” s kontinentom odbivši isključiti uporabu sile u procesu “ujedinjenja”.
Naoružavanje NR Kine
Peking već dvije decenije ubrzano radi na obnovi vojske posebno ulažući u avione i pomorske snage. S neskrivenim ciljem da stvori silu koja će moći uspješno izvesti invaziju na Tajvan. Taj scenarij ipak nije tako blizu kako se mnogima čini. General Mark Milley, komandant Združenog stožera američke vojske, rekao je prije sedam dana u Kongresu kako je šansa, da će Kina u kratkom roku pokušati vojno zauzeti Tajvan, mala. Prema njegovom mišljenju Peking još treba neko vrijeme da bi razvio potrebne sposobnosti za napad. Republika Kina na Tajvanu, kako je rekao i ministar Wu, svjesna da će kontinentalna Kina biti premoćna, gradi obrambenu doktrinu na asimetričnom ratovanju, zaustavljanju prvog udara kako bi se onemogućio blitzkrieg, da bi se zatim prešlo u iscrpljujući, neizravni sukob na otoku.
Što bi izazvalo velik broj žrtava kod napadača, narušilo moral te izazvalo negativne političke posljedice na kontinentu jer bi se pokazalo da komunistička armija nije nepobjediva. Takav bi scenarij omogućio SAD-u i drugim zemljama u regiji da priskoče u pomoć Tajvanu vojno (ne nužno kao suborci, ali svakako logistički), a posebno diplomatski i tako osujete kineske planove.
General je rekao da, iako je Tajvan ključni nacionalni interes Kine, "trenutno ima malo namjere ili motivacije da se ujedinjene provede vojno. Mislim da je šansa mala u neposrednoj, kratkoročnoj budućnosti".
Republika Kina na Tajvanu ostaje i dalje neuralgičnom tačkom globalne stabilnosti jer je, i iz riječi ministra Wua, očito da je mirno ujedinjenje propala ideja. Peking neće odustati od ujedinjenja i ta je suštinska disparatnost zametak sukoba. Ne nužno kinetičkog, ali sukoba. Koji prijeti globalnom miru. Ali, ne tako skoro. Što je jedina dobra vijest.
