Svaki put kad Vladimir Putin izvuče avet nuklearnog sukoba, trag na kraju vodi do jednog čovjeka - njegovo ime je J Robert Oppenheimer.
Osamdeset godina prije nego što je ruski predsjednik napao Ukrajinu i vratio pažnju na potencijal takvog oružja, J Robert Oppenheimer bio je angažiran da vodi tim koji će konstruirati prve atomske bombe na svijetu.
Projekt Manhattan, pokrenut tokom Drugog svjetskog rata 1942., bio je vođen strahom da će ih Hitlerovi nacistički naučnici prvi napraviti, ako to ne urade SAD i njeni saveznici.
Teorijski fizičar, koji nije bio poznat po svojim liderskim kvalitetama ili laboratorijskoj oštroumnosti, Amerikanac, bio je nekonvencionalan odabir, ali se pokazao razorno učinkovitim.
Dok biografski hit Oppenheimer stiže u kina, Sky News je objavio priču o tome kako otac atomske bombe još uvijek oblikuje svijet decenijama nakon što je njegovo naslijeđe razvijeno.
Neobično zapošljavanje
General Leslie Groves, vojni vođa projekta, imenovao je Oppenheimera da vodi Site Y - tajnu jedinicu za istraživanje oružja u Los Alamosu, Novi Meksiko.
No bilo je, kako kaže Oppenheimerov biograf profesor Ray Monk, "raznoraznih razloga" da ga se ne imenuje. Posebno povezanost s komunističkim organizacijama zbog kojih je bio osumnjičen FBI-u.
Rođen u jevrejskoj porodici u New Yorku 1906. godine, tokom studentskih godina privukla ga je ljevica jer je njemački fašistički režim njegove prijatelje i rodbinu tlačio i prisilio na bijeg.
Tokom studija na Harvardu, Cambridgeu i njemačkom univerzitetu Gottingen 1920-ih, bio je poznat kao "katastrofa u laboratoriju". O vremenu studiranja fizike na Harvardu, sam Oppenheimer je rekao: "Moj osjećaj o sebi uvijek je bio krajnje nezadovoljstvo."
Možda je bio neuvjerljiv u laboratoriju, ali pronašao se kao univerzitetski predavač u Kaliforniji. Njegova sposobnost da objasni složenu nauku na relativno jednostavan i uvjerljiv način pokazala se ključnom za impresioniranje Grovesa, koji je intervjuirao bezbroj naučnika prije slučajnog susreta s Oppenheimerom.
Ono što je ključno, također je prepoznao potrebu za hitnošću.
Profesor Monk kaže: "Oppenheimer je znao da Heisenberg, jedan od najvećih naučnika na svijetu, s kojim je radio u Gottingenu, vodi projekt nacističke bombe i bio je zabrinut da će je napraviti prije Saveznika.
"Uopće nije sumnjao - dužnost svih naučnika u SAD-u i savezničkim zemljama bila je da prvi naprave bombu."
Izrada bombe
Los Alamos je bio jedno od tri mjesta za razvoj atomske bombe. Drugi su bili tvornica u Hanfordu, Washington, gdje se proizvodio plutonij; i skrivena baza u Oak Ridgeu, Tennessee, za obogaćivanje uranija.
Ta dva elementa služit će kao gorivo za bombe napravljene u Los Alamosu, od kojih će dvije biti bačene na japanske gradove Nagasaki i Hirošimu u augustu 1945.
Cynthia C Kelly, osnivačica je i predsjednica Fondacije za atomsku baštinu, posvećene očuvanju Projekta Manhattan i ključne za dobivanje statusa nacionalnog parka tri lokacije u SAD-u.
"Bio je to prvi pokušaj takve vrste", kaže ona o Projektu Manhattan, nazvanom po četvrti New Yorka u kojoj je osnovan.
Budući da se "grad koji nikad ne spava" smatrao previše "aktivnim" za takvu tajnovitu inicijativu, tri laboratorija su postavljena na izoliranim mjestima daleko od urbanih središta i obale. Okupili su genije iz cijele Amerike i prekomorskih zemalja - uključujući Britaniju i neke koji su pobjegli iz nacističke Njemačke - u jednu jedinstvenu potjeru.
"To je zahtijevalo kreativne umove od inžinjera do zanatlija - sve je moralo biti savršeno", dodaje Kelly, s "klasičnim odsutnim profesorom" u centru toga.
"Morali su uzeti ovu energiju, koja je do sada bila nekontrolirana, smisliti kako je kontrolirati i zapakovati je dovoljno čvrsto da stane u odjeljak za bombe aviona koji bi je mogao transportirati i ispustiti".
"Imali su malo povjerenja da će ova tehnologija moći biti korištena na vrijeme do kraja rata."
Postati smrt
Prvo testiranje atomske bombe u Novom Meksiku dogodilo se 16. jula 1945., nakon čega je Oppenheimer izgovorio rečenicu koja je, uz njegov zaštitni znak, šešir i lulu, postala esencijalna za njegovu sliku u javnosti.
"Sada sam postao Smrt, razarač svjetova", primijetio je nakon takozvanog testa trojstva, citirajući sveti hinduistički tekst kao podsjetnik na svoju oštroumnost kao filozofa, ali i kao naučnika.
Nekoliko sedmica nakog toga uslijedila je smrt nezamislivih razmjera. Dana 6. augusta bomba na bazi uranija nazvana Little Boy detonirana je iznad Hirošime; a drugi, Fat Man, bačen je na Nagasaki tri dana kasnije.
Oba grada ostala su neprepoznatljiva, poginulo je 200.000 ljudi, a Japan se predao. Oppenheimer je bio potresen.
"Sve do bacanja bombe na Hirošimu, nije imao nikakvih moralnih zamjerki", kaže profesor Monk.
Čak i kad su se Nijemci predali (7. maja 1945.), i bilo je očito da će Amerikanci i dalje upotrijebiti bombu protiv Japanaca, nije imao dvojbe.
"Ali mislio je da je dovoljna jedna demonstracija strašne moći ovog oružja."
Novi svijet
Uprkos njegovoj nedvojbenoj ulozi u okončanju Drugog svjetskog rata, koji je koštao života oko 90 miliona ljudi, Oppenheimera je atomska bomba promijenila, jer je vjerovao da je mogućnost budućeg sukoba učinila "nepodnošljivom".
"To nas je dovelo do ovih zadnjih nekoliko koraka do planinskog prijevoja; a dalje je druga zemlja", rekao je 1946., kasnije signalizirajući svoje protivljenje planu njegove vlade da razvije još veće nuklearno oružje.
Oppenheimer je bio ignoriran i držan pod dubokom sumnjom, a njegovo sigurnosno odobrenje u Komisiji za atomsku energiju na kraju je poništeno. Umro je od raka pluća 1967. bez ikakve moći koju je nekada imao.
Nuklearno oružje više nije korišteno, ali prijetnja i dalje postoji. Američki i ruski arsenali daleko su manji od svog vrhunca u Hladnom ratu, ali drže 90% procijenjene globalne zalihe od 13.000 komada.
Druge nuklearne sile uključuju Kinu, Indiju, Pakistan i Sjevernu Koreju. Kao i Putin, Kim Jong Un je u nekoliko navrata prijetio da će ih koristiti. Inicijativa za nuklearnu prijetnju, organizacija usmjerena na smanjenje nuklearnih i bioloških prijetnji, kaže da bi svijet mogao "mjesečariti u nuklearnu katastrofu".
Otkako je Oppenheimer svjedočio Trinity testu u pustinji Novog Meksika, Cynthia C Kelly kaže da "ne postoji način da se duh vrati u bocu".
Iza planine
Iako Oppenheimer nije uspio u svojim poslijeratnim naporima, njegov je rad najbolji primjer svjetskih vođa zašto ne bi htjeli riskirati "uzajamno sigurno uništenje" lansiranjem nuklearnog oružja.
Dva grada razorena do neprepoznatljivosti su poslužila kao krajnje sredstvo odvraćanja.
"Oppenheimer je pozvan da kaže kako je mnogo puta požalio što je izradio atomsku bombu, a najviše kada je posjetio Japan. Njegov je odgovor uvijek bio ne", kaže profesor Monk.
"S obzirom na to da to oružje nikada više nije korišteno, može se tumačiti kako to pokazuje da odvraćanje djeluje."
Osim odvraćanja, projekt Manhattan također je pokrenuo eru nauke i inovacija koja se i danas osjeća, uključujući nuklearnu energiju ključnu za odvikavanje od stakleničkih plinova.
Prošle su godine američki naučnici izveli prvi eksperiment nuklearne fuzije kako bi postigli neto dobitak energije, utirući put "čistom izvoru energije koji bi mogao revolucionirati svijet".
Neki su stručnjaci pozvali na inicijativu u stilu Projekta Manhattan za borbu protiv klimatskih promjena, koristeći istu hitnost i odlučnost u rješavanju krize koja nam svima prijeti. Zapanjujući uspon umjetne inteligencije, koji se već uspoređuje s prijetnjom nuklearnog oružja od strane samih kreatora, mogao bi predstavljati još jednu takvu priliku.
Nažalost, čini se da ništa ne usmjerava umove kao rat.
"Oružje je jedan dio nuklearne priče i to će biti s nama dok se ne dignemo u zrak", kaže Kelly.
"Nadajmo se da se to neće dogoditi i, kao što je rekao Oppenheimer, možemo vidjeti dalje od planine."
