Prije pedeset godina ovog mjeseca, u junu 1972., snage teritorijalne odbrane Jugoslavije očajnički su pokušavale obuzdati i ubiti militante povezane s Hrvatskim revolucionarnim bratstvom sa sjedištem u Australiji.
Drugi put u deset godina, nacionalisti sa sjedištem u inozemstvu pokušavali su potaknuti pobunu protiv vlade Komunističke partije u zemlji, na čelu s predsjednikom Josipom Titom. Cilj im je bio stvoriti Hrvatsku nezavisnu od ostatka Jugoslavije.
Vjerujući da je sada vrijeme za revolucionarni ustanak Hrvata, a poučeni iz manjeg, neuspješnog napada 1963. godine, militanti su skovali hrabar plan za udar duboko u srce Jugoslavije. Posljedice operacije, koja je pokrenuta pod kodnim nazivom Operacija Phoenix, odjeknula bi vladama i Jugoslavije i Australije.
Militanti ulaze u Bosnu
Devetnaest muškaraca, mnogi od njih hrvatski Australci, a neki iz Zapadne Njemačke, pripremali su se mjesecima. Inspirirani taktikom Fidela Castra tokom kubanske revolucije i promatrajući nedavno gušenje pokreta "Hrvatsko proljeće", vjerovali su da bi mogli okupiti Hrvate Jugoslavije protiv Tita.
U noći 20. juna 1972. militanti su uspjeli izbjeći otkrivanje vlasti i iz Austrije ući u Jugoslaviju. Oteli su kamion i odvezli se u Bugojno, srednjobosanski grad s brojnim etnički hrvatskim stanovništvom. Tamo su pokušali regrutovati mještane za svoju stvar.
Primajući malo suosjećanja od lokalnog stanovništva - od kojih su ih neki prijavili vlastima - militanti su počeli napadati jugoslavenske ispostave i širiti propagandu. Svjesni da nemaju načina da pobjegnu iz zemlje, cilj im je bio dati maksimalnu vidljivost svom cilju.
Uzbunjena i posramljena ovim razvojem događaja, Jugoslavija je mobilizirala hiljade ljudi i centralnu Bosnu stavila u karantenu. Tito je lično sudjelovao u operaciji. Nakon brutalnog okršaja 25. juna u kojem je većina napadača ubijena, preživjeli pripadnici upada pobjegli su u brda. Tek nakon još četiri sedmice popisano je svih 19 muškaraca. U ovom krvavom događaju ubijeno je 15 militanata i 13 Jugoslavena.
Četvorici zarobljenika suđeno je u Jugoslaviji. Trojica su pogubljena, a posljednji član, najmlađi, osuđen je na doživotni zatvor. Kasnije će biti pušten, i na kraju je poginuo boreći se tokom raspada Jugoslavije gotovo 20 godina kasnije.
Odjeci akcije Phoenix
Za Australiju je incident bio jedinstven. Organizacija osnovana i sa sjedištem u ovoj zemlji napala je Jugoslaviju na zapanjujući način.
Sada, nova istraživanja i sve veća dostupnost primarnih izvornih dokumenata u bivšoj Jugoslaviji, istaknuli su značajan utjecaj napada u obje zemlje.
Militanti nisu potaknuli ustanak Hrvata protiv Jugoslavije, a jugoslavenska vlada je bez sumnje bila umirena njihovim neuspjehom u privlačenju lokalne podrške. Ali psihološki utjecaj napada duboko u zemlju bio je značajan. Tito je bio bijesan. Njegov sigurnosni aparat strahovao je da hrvatski nacionalisti iz dijaspore imaju volju i sofisticiranost za pokušaj atentata na predsjednika.
Prestiž jugoslavenskih sigurnosnih službi je narušen. Kako bi osigurao da se ovakav događaj više nikada ne ponovi, Tito je pokrenuo “poseban rat” protiv emigrantskih nacionalista – desetljeće dugu međunarodnu kampanju ciljanih atentata. Jugoslavija je također pojačala pritisak na zemlje poput Australije da potisnu hrvatske nacionalističke i ekstremističke organizacije na svom teritoriju.
U Australiji napad nije prijavljen sedmicama. Kada su prvi izvještaji stigli iz Jugoslavije, australska vlada ih je otvoreno osporila, a glavni državni odvjetnik Ivor Greenwood izjavio je da “nije svjestan niti jedne činjenične osnove za takve optužbe”. Nepovjerljiva prema svojim jugoslavenskim kolegi, australska vlada je morala biti uvjerena da su se nevjerovatni događaji zaista dogodili, piše The Conversation.
Kada je cijeli razmjer incidenta postao poznat uoči izbora u Australiji 1972. godine, vlada je bila uhvaćena na ravnoj nozi i duboko se posramila. Policijski nalazi da su barem neki članovi grupe unovačeni i obučeni u Australiji bili su naširoko izvještavani u medijima.
Australske sigurnosne snage, koje su više zainteresirane za suzbijanje komunizma nego za istraživanje mahinacija unutar migrantskih zajednica, nisu imale dosjee o mnogim članovima bratstva sa sjedištem u Australiji. Nisu bili u stanju dati koalicijskoj vladi Williama McMahona jasnu sliku o tome šta se dogodilo i kako su Australci organizirali takvu zavjeru.
Policija Commonwealtha brzo je pokrenula niz racija i izvijestila vladu da je oko 300 hrvatskih Australaca “posebno zabrinjavajuće”. Pitanje o tome kako najbolje odgovoriti na ovaj razvoj događaja mučilo je vladu koja nije bila voljna otuđiti migrantske zajednice, ali nije željela ostaviti dojam da je takva zavjera prihvatljiva.
Laburistička stranka, dugo zabrinuta zbog rizika koji predstavlja nasilni hrvatski nacionalizam u Australiji, iskoristila je upad kao dokaz da se McMahonova vlada nije mogla uhvatiti u koštac s lokalnim terorizmom. Agresivno su krenuli protiv hrvatskih nacionalističkih organizacija kada su došli na vlast kasnije te godine, iako je to dovelo do štetnog uvođenja običnih hrvatskih Australaca i ponekad ozbiljnog utjecaja na nevine pojedince.
Zajedno s bombaškim napadima na Jugoslavensku opću trgovinsku i turističku agenciju u Sydneyu u septembru 1972., junski napad na Jugoslaviju oslabio je McMahonov zakon i red na izborima 1972. godine. Doista, laburistički zastupnici poput Jima Cairnsa upozorili su vladu da je svaki pokušaj kampanje za red i zakon bio potkopan njihovim neuspjehom da se pozabave ovim pitanjem.
Iako je nemoguće procijeniti ulogu pojedinog pitanja u bilo kojoj kampanji, i dok niti jedna strana nije postavila pitanje Hrvata u centar svoje izborne politike, upad je imao odjek.
Pišući kasnije, novinari Laurie Oakes i David Solomon primijetili su da je nesposobnost vlade da se izbori s hrvatskim nacionalističkim nasiljem značila da bi "laburisti mogli izgledati jači u pogledu nacionalne sigurnosti od koalicije". Uskost McMahonova izbornog gubitka učinila je svaku slabost važnijom.
Zaboravljena epizoda australske nacionalne sigurnosti, napad iz 1972. više je od fusnote. Incident je imao stvarne posljedice na političke putanje i Australije i Jugoslavije, piše The Conversation.
