Izvori bliski Romanu Abramoviču sinoć su rekli da je pretrpio trovanje zajedno s ukrajinskim mirovnim pregovaračima ranije ovog mjeseca zbog čega im se koža ljuštila s lica.
Vlasnik FC Chelseaja navodno je otrovan prije samo nekoliko sedmica nakon sastanka u ukrajinskom glavnom gradu Kijevu dok je djelovao kao 'mirotvorac' u ruskom ratu u Ukrajini, izvještava Wall Street Journal.
Nakon sastanka u Kijevu, Abramovič, kao i dva viša člana ukrajinskog tima, razvili su simptome koji su uključivali crvene, bolne oči, kao i ljuštenje kože na licu i rukama, rekli su izvori novinama.
Abramovič, koji je prihvatio ukrajinski zahtjev za pomoć u pregovorima oko okončanja ruske invazije na Ukrajinu, također je 'izgubio vid na nekoliko sati' i liječen je u bolnici u Turskoj, rekao je izvor za The Guardian.
To bi Abramoviča učinilo posljednjom osobom koja je bila meta u pokušaju trovanja.
MailOnline je analizirao kako je ruski odjel za otrove FSB-a ciljao visokoprofilirane žrtve koje nisu zadovoljile Vladimira Putina.
Sergej i Julija Skripal
Sergej Skripal i njegova kći Julija pronađeni su pognuti na klupi u centru grada Salisburyja u martu 2018. nakon što je vojna hemikalija Novičok poprskana na kvaku ulaznih vrata kuće.
U napadu su teško ozlijeđeni policajac Nick Bailey i stanovnik Salisburyja Charlie Rowley, čija je partnerica Dawn Sturgess (44) umrla nakon što je pronašla bočicu parfema u kojoj je bio Novichok i poprskala ga na zapešće.
Osumnjičeni ubice – ruski obavještajci Anatolij Čepiga i Aleksandar Miškin – uhvaćeni su CCTV-om dok su putovali iz Moskve u Wiltshire.
Vjeruje se da je treći osumnjičeni, viši ruski agent Denis Sergejev, bio zapovjednik na terenu. Sva trojica su pobjegla natrag u Rusiju nakon neuspjelog pokušaja ubistva.
Trebalo je gotovo tačno godinu dana da Salisbury konačno bude proglašen čistim od svih tragova smrtonosnog nervnog agensa.
Godine 1995. Sergej Skripal, visokorangirani pripadnik ruske obavještajne službe, postao je dvostruki agent koji je radio za Britaniju. Nakon devet godina prenošenja tajni MI6, uhvatile su ga ruske vlasti i osudile na 13 godina kazne zatvora, piše Daily Mail.
Zatim ga je 2010. pomilovao predsjednik Dmitrij Medvedev i poslao u Veliku Britaniju u sklopu dogovora o razmjeni špijuna. Sergej i njegova supruga Liudmila započeli su novi život u Wiltshireu.
Zatim su, u martu 2018., dva Rusa stigla u Ujedinjeno Kraljevstvo letom Aeroflota iz Moskve i prošla kroz osiguranje aerodroma Gatwick. Imena u njihovim pasošima bila su Alexander Petrov i Ruslan Boshirov.
Njihova prava imena bila su dr Aleksandar Miškin i pukovnik Anatolij Čepiga, obojica 39, koji su bili iskusni agenti u Skripalovoj staroj agenciji, GRU. Miškina je sam predsjednik Putin odlikovao 'herojem Rusije'.
U prtljazi su nosili lažnu bočicu parfema Nina Ricci 'Premier Jour' u kojoj se nalazio smrtonosni nervni agens Novičok, što znači 'pridošlica'. Posebno je dizajniran kako bi se izbjeglo otkrivanje od strane sigurnosti zračne luke.
Dan kasnije, Miškin i Čepiga uhvatili su voz u 12.50 sati za Salisbury sa stanice Waterloo.
Istog dana, YJulia je stigla na Heathrow letom Aeroflota i dočekao ju je otac. Bila je u Engleskoj kako bi obilježila rođendan svog brata Alexandera, alkoholičara koji je preminuo od zatajenja jetre 2014. Ruska obavještajna služba bila je svjesna Julijinih planova da otputuje u Englesku.
Agenti GRU-a utvrdili su lokaciju kuće Skripalovih i vratili se u London prije nego što su se sutradan vratili u Salisbury.
U nedjelju su CCTV kamere snimile agente kako hodaju brzim tempom dok su se probijali prometnom cestom A36 Wilton Road, nedaleko od kuće Sergeja Skripala.
Miškin i Čepiga ušli su u Christie Miller Road gdje su navukli rukavice i iz ruksaka izvadili lažnu Nina Ricci Premier Jour bocu punu nervnog agensa.
Odvrnuli su vrh boce od 5,5 ml i stavili pumpu unutra, a zatim su čvrsto pritisnuli aplikator na vrh i poprskali nervni agens na metalnu kvaku vrata br. 47.
Nedugo kasnije, Skripalovi su otvorili ulazna vrata kuće i kontaminirali se smrtonosnim nervnim agensom prije nego što su krenuli na ručak u italijanski restoran Zizzi.
Nakon što su otišli, ušli su u park u blizini rijeke gdje se Sergej počeo znojiti i njegov vid se počeo gubiti. I Julija se razboljela.
Uočili su ih prolaznici koji su Juliju smjestili u položaj za oporavak prije nego što su oboje hitno prevezeni u bolnicu i stavljeni na respiratore.
Detektiv narednik Nick Bailey, 38, poslan je na mjesto događaja i pretražio je mjesto u potrazi za bilo čim sumnjivim.
Miškin i Čepiga krenuli su brzim vozom za Heathrow i te noći napustili zemlju.
Policija Wiltshirea kontaktirala je Defense Science and Technology Laboratory u Porton Downu, 20 milja od Salisburyja, čiji su naučnici stručnjaci za nervne agense.
Detektiv narednik Nick Bailey i dvojica kolega posjetili su dom Skripalovih i, odjeven u forenzičko odijelo, stavio je ruku u rukavici na kvaku vrata i ušao u kuću. Nije našao ništa sumnjivo, ali se u policijskoj stanici počeo znojiti.
Hitno je prevezen u bolnicu nakon što je policija objavila da su Skripalovi otrovani.
Nervni agens pronađen u krvi Skripalovih, na klupi i Zizzijevom restoranu kasnije je identificiran kao Novichok A-234, koji je razvijen u bivšem Sovjetskom Savezu sedamdesetih godina.
Skripalovi su bili pod jakim sedativima i davali su im lijekove kako bi ih zaštitili od nuspojava, a Nick Bailey, koji je bio u susjednoj sobi, polako je došao k svijesti. Prošlo je tri sedmice prije nego što je pušten iz bolnice.
Julia je otpuštena u aprilu, a Sergej sredinom maja, kada joj se pridružio u skrivanju, ali ga je liječnik morao pomno pratiti.
Britanija je na trovanje Skripalja odgovorila protjerivanjem 23 ruska diplomata. Sjedinjene Države su protjerale 150.
U sedmicama nakon trovanja, Putin je tvrdio da su Miškin i Čepiga bili nevini turisti te je negirao bilo kakvu umiješanost Rusije.
Dana 30. juna 2018. Dawn Sturgess i Charlie Rowley pronašli su odbačenu bočicu parfema u kojoj se nalazio preostali Novičok. Oduševljena otkrićem, Dawn Sturgess stavila je parfem na svoja zapešća i pomirisala ga.
Nehotice si je dala dozu nervnog agensa deset puta jaču od one koju su dobili Skripalovi. Nakon što joj je pozlilo, hitno je prevezena u bolnicu, ali je umrla osam dana kasnije.
Izbezumljeni Charlie Rowley rekao je za Daily Mail: 'Mislim da bismo ih trebali sve lično postrojiti u streljački vod. U idealnom svijetu želio bih dobiti rezultat, da se to naplati.'
Aleksej Navaljni
Navaljnom je pozlilo na letu iz Tomska za Moskvu u augustu prošle godine, a odmah su krenule sumnje na trovanje novičokom.
Lokalni zdravstveni čelnici i liječnici tvrdili su da nisu našli dokaze o novičoku u Navaljnjijevoj krvi i poricali su da je bio otrovan.
No, bilo je i tvrdnji da je bolnica puna agenata sigurnosne službe FSB-a, koja je kasnije optužena za trovanje Navaljnog.
Zatim je avionom prebačen u Njemačku, gdje su liječnici zaključili da je otrovan nervnim agensom vojne kvalitete.
Dok se liječio u Berlinu, Navaljni je stavljen u komu. Izašao je iz nje 7. septembra 2020., a nakon što se oporavio, odlučio se vratiti u Rusiju 17. januara 2021. unatoč tome što je znao da će biti uhapšen.
Njegovo trovanje i hapšenje izazvalo je široku osudu u inozemstvu, kao i sankcije zapadnih prijestolnica.
Moskovska agencija FSB – nasljednik KGB-a – navodno je počela pratiti gospodina Navaljnog nakon što je najavio da će se kandidirati protiv ruskog predsjednika.
Njihovi tajni timovi uključivali su stručnjake za hemijsko oružje, liječnike i tajne agente sa stručnim znanjem u specijalnim operacijama, navodi istražna web stranica Bellingcat.
Rečeno je da su agenti držali gospodina Navaljnog pod nadzorom na najmanje 37 putovanja prije nego što je na kraju otrovan na letu iz Sibira za Moskvu u augustu.
Išli bi paralelnim letovima ili vozovima, putovali po dvoje ili troje, miješajući timove kako ne bi bili uočeni i često koristeći pseudonime, tvrdi se u izvješću.
Zapovjedni lanac doveo je do vrha FSB-a i na kraju do gospodina Putina.
Kremlj je negirao Putinovu umiješanost i sugerirao da Navaljni radi s CIA-om u SAD-u.
Bellingcat je imenovao trojicu službenika FSB-a koji su pratili odvjetnika dok je putovao iz Moskve u Sibir u augustu, te još pet agenata koji su navodno bili uključeni u operaciju.
Među njima su bili Alexey Alexandrov, 39, vojni liječnik; Ivan Osipov, također doktor medicine po obrazovanju; i Vladimir Panyaev, koji se predstavljao kao prodavač svjetiljki i živio u zgradi gospodina Navaljnog do trovanja, kada je njegova registrirana adresa iznenada promijenjena u sjedište FSB-a.
Panyaev, 40, zapravo radi u Kriminalističkom institutu FSB-a, poznatom i kao njegova tvornica otrova, izvijestio je Bellingcat. Web stranica, koja je sarađivala s CNN-om u SAD-u, Der Spiegelom u Njemačkoj i The Insiderom u Rusiji, objavila je da koristi telekomunikacijske zapise i podatke o putovanju, uključujući letove, za praćenje kretanja agenata.
Isti tim je možda napravio raniju ponudu za atentat u julu, kada se supruga gospodina Navaljnog Julija razboljela na putovanju s njim u Kalinjingrad.
Gospodin Navaljni je rekao da je mogao biti otrovan koktelom u svom hotelskom baru u sibirskom gradu Tomsku noć prije povratka u Moskvu. Tražio je Bloody Mary, ali mu je rečeno da bar nema sastojke te je umjesto toga prihvatio negroni.
Rekao je da mu je piće 'odvratno' te je popio samo nekoliko gutljaja prije spavanja. Stručnjaci su rekli da je novičok također mogao biti na rublju koje je oprao u hotelu ili ubrizgan u njegove toaletne potrepštine.
Gospodin Navaljni se sutradan ukrcao u avion za Moskvu, ali se srušio i odveden je na bolničko liječenje u Omsk nakon hitnog slijetanja.
Bellingcat je tvrdio da ga je neki od napadača pratio do Omska, a bilo je izvješća o drugom pokušaju njegovog ubistva.
Potom je prebačen avionom u Njemačku, gdje su liječnici potvrdili da je otrovan novičokom i potom ga oporavili.
Aleksandar Litvinjenko
Litvinjenko, istaknuti kritičar Kremlja, umro je u dobi od 43 godine u Londonu nakon što je popio zeleni čaj s polonijem 210 u hotelu Millennium u Mayfairu.
Preminuo je na intenzivnoj njezi 23. novembra 2006., više od tri sedmice nakon početnog trovanja i tri dana nakon što je medijima puštena sada već zloglasna fotografija na kojoj leži u krevetu bez kose.
Britanija već dugo za napad okrivljuje Rusiju, rekavši da su ga otrovali Andrej Lugovoi i Dmitrij Kovtun.
Rusiji je naloženo da plati 105.000 funti odštete udovici Aleksandra Litvinjenka nakon što su evropski suci presudili da je država odgovorna za njegovo ubistvo 2006. godine u septembru prošle godine.
Evropski sud za ljudska prava donio je presudu kao odgovor na tužbu Marine Litvinjenko, udovice bivšeg agenta KGB-a.
'Rusija je odgovorna za ubistvo Aleksandra Litvinjenka u Velikoj Britaniji', stoji u presudi koju je donijelo šest od sedam članova suda u Strasbourgu - uz suprotno mišljenje jedinog ruskog suca.
Britanija već dugo za napad na Litvinjenka okrivljuje Rusiju, rekavši da su ga otrovali Andrej Lugovoj i Dmitrij Kovtun. ECHR se složio s tom ocjenom.
Dmitrij Peskov, Putinov glasnogovornik, brzo je odbacio nalaze, nazvavši ih 'neutemeljenima' i dodao: 'Nismo spremni prihvatiti takve odluke'.
Lugovoy je također odbacio presudu, nazvavši je 'apsolutno politički motiviranom'.
Sud - koji odlučuje o tome krše li je države koje su potpisale Evropsku konvenciju o ljudskim pravima - također je utvrdio da je Rusija nedovoljno istražila ubistvo, što znači da na njenom tlu nije bilo hapšenja.
Gospođa Litvinjenko - koja se 1994. udala za tadašnjeg agenta FSB-a Alexandera i s njim imala sina Anatolija - tražila je oko 3 miliona funti 'kaznene' odštete za njegovu smrt zajedno s gubitkom prihoda.
Sud je presudio protiv većine tužbe, rekavši da ne dosuđuje kaznenu odštetu i da je ostala dokumentacija dostavljena kasno.
No dosudio je 85.000 funti (100.000 eura) na ime 'neimovinske' štete - što znači za bol i patnju kao posljedicu smrti.
Suci su također dosudili 20.000 funti sudskih troškova, što je bilo manje od 27.000 funti koje je Marina tražila.
Kao dio presude, suci su rekli da Marina nema pravo na novac potrošen na 'skupe odvjetnike' - što je u jednom trenutku uključivalo Kiera Starmera prije nego što je postao čelnik Laburističke stranke.
Gospođa Litvinjenko je već jednom iznijela svoj slučaj Evropskom sudu za ljudska prava, 2007., kada je slučaj obustavljen jer je u Velikoj Britaniji bila u toku javna istraga.
Alexander Litvinjenko rođen je 1962. u Sovjetskom Savezu - započeo je život kao zapovjednik voda u Ministarstvu unutarnjih poslova prije nego što je regrutiran u KGB u protuobavještajnoj službi, ali je kasnije postao kritičar Kremlja i Putina.
Također je neko vrijeme služio kao tjelohranitelj Borisa Berezovskog.
Godine 1998. Litvinjenko se posvađao s vodstvom FSB-a kada je podržao Berezovskog koji je optužio visoke časnike FSB-a da su naručili njegovo ubistvo.
Nakon toga je otpušten iz organizacije, uhapšen i dva puta se pojavio na sudu pod optužbom za prekoračenje svojih ovlasti - ali je oba slučaja poništena.
U strahu za svoj život, Litvinjenko je 2000. pobjegao u London s drugom suprugom Marinom i dobio azil u Londonu. Zatim se preselio u Boston, Lincolnshire, gdje je radio kao novinar, autor i konzultant za britansku obavještajnu službu.
Za to vrijeme napisao je dvije knjige u kojima je rusku državu optužio za sceniranje bombaških napada na stanove i druge terorističke akte kako bi Putina dovela na vlast. Također je skovao izraz 'mafijaška država'.
U oktobru 2006. optužio je Kremlj da stoji iza smrti novinarke Anne Politkovskaye - još jedne istaknute kritičarke Kremlja koja je smrtno stradala u liftu svoje stambene zgrade u Moskvi.
Samo nekoliko sedmica kasnije, Litvinjenku je iznenada pozlilo nakon što se sastao s Lugovoijem i Kovtunom u hotelu Millennium kako bi popio čaj.
Tri dana kasnije, Litvinjenko se odvezao u bolnicu u Barnetu prije nego što je prebačen u University College Hospital jer mu se stanje pogoršalo.
Preminuo je na intenzivnoj njezi 23. novembra, više od tri sedmice nakon prvog trovanja.
Dan nakon njegove smrti, prijatelj Alex Goldfarb pročitao je izjavu koju je diktirao Litvinjenko u kojoj izravno okrivljuje Vladimira Putina za svoje ubistvo.
Rusija je uvijek poricala bilo kakvu umiješanost u Litvinjenkovu smrt, koja je anglo-ruske odnose gurnula na najnižu razinu nakon hladnog rata.
Duga britanska istraga je 2016. zaključila da je Putin vjerovatno odobrio operaciju ruske obavještajne službe za ubistvo Litvinjenka.
Također je utvrđeno da su bivši tjelohranitelj KGB-a Andrej Lugovoj i još jedan Rus, Dmitrij Kovtun, izvršili ubistvo u sklopu operacije koju je vjerovatno vodila ruska Federalna sigurnosna služba (FSB), glavni nasljednik KGB-a iz sovjetske ere.
Polonij je radioaktivni element koji se prirodno nalazi u malim količinama (koje su za nas bezopasne).
Otkrila ga je 1898. godine Marie Curie, tokom svog istraživanja rude urana. Ima hemijski simbol 'Po' i Curie ga je nazvala po Poljskoj, svojoj rodnoj zemlji.
Ako pogledate periodni sistem, naći ćete polonij na dnu skupine na čelu s kisikom i sumporom. Postoji oko 30 različitih izotopa polonija u rasponu atomske mase od 194 do 218, koji se međusobno razlikuju samo po broju neutrona. Važan je polonij-210, koji je slučajno otkrila Curie.
Atomi urana polako se raspadaju na druge atome, na kraju završavajući kao olovo, ali s polonijem kao jednom stanicom na putu. Zbog ovog radioaktivnog raspada, atomi polonija se neprestano stvaraju i razgrađuju tako da se element prirodno ne nakuplja u značajnijoj količini.
Iako je polonij-210 najprije izoliran iz ruda urana, danas se može umjetno napraviti bombardiranjem atoma metalnog bizmuta neutronima.
Prema riječima stručnjaka koji je svjedočio u istrazi Litvinjenka, samo jedno mjesto na svijetu imalo je 'proizvodnu liniju' polonija – zatvoreno nuklearno postrojenje u Sarovu, nešto manje od 500 milja jugoistočno od Moskve – a uzorak korišten u ubistvu bio je vrlo vjerovatno da je došao odande.
Viktor Juščenko
Bivši ukrajinski predsjednik pretrpio je užasno unakaženje nakon što su ga hranili dioksinom, hemikalijom pronađenom u herbicidu Agent Orange, dok je večerao sa šefom ukrajinske sigurnosne službe 2004. godine.
Proeuropski Juščenko stajao je protiv proruskog kandidata Viktora Janukoviča i bio je vodeća osoba u takozvanoj Narandžastoj revoluciji u to vrijeme. Vjeruje da iza njegovog trovanja stoji Kremlj.
Testovi provedeni 2005. godine otkrili su da je čisti TCDD, najštetniji poznati dioksin, korišten na Juščenku.
U to vrijeme, njegovi uzorci krvi pokazali su abnormalno visoke razine dioksina - 1000 puta više od prihvaćenih razina.
Visoka izloženost dioksinima može uzrokovati rak, bolesti organa, abnormalni rast kose i teški oblik akni zvan klorakna, koji uzrokuje ciste i lezije, viđene kod Juščenka.
Istraga o pokušaju ubistva Juščenka otvorena je 2007., ali niko nikada nije optužen.
Predsjednikovi prozapadni saveznici optužili su Rusiju da stoji iza zavjere za njegovo ubistvo, ali Moskva je uporno ponavljala da je nevina.
Ukrajinski glavni tužitelj Oleksandr Medvedko rekao je da samo tri zemlje - jedna od njih Rusija - u svijetu proizvode dioksin TCDD.
Godine 2018. i nakon što su Skripalovi otrovani u Salisburyju, Juščenko se prisjetio napada.
'Kad sam stigao kući i poljubio svoju ženu prvo što je ona rekla: "Tvoje usne imaju metalni okus", rekao je za BBC News.
Objasnio je svoje simptome dok je hitno prevezen u Austriju na hitnu pomoć.
'Glava mi je dramatično porasla', rekao je. 'Bol se proširio po cijelom tijelu.
'A onda su mi počele upale i stvaranje gnoja po cijelom tijelu.'
Prema istrazi o njegovom trovanju - koja još uvijek traje - dioksin je dodan u rižu koju je jeo tokom večere.
No na pitanje da li iza trovanja - od kojeg se oporavio i koje ga nije spriječilo da pobijedi na izborima - stoji ruski predsjednik Vladimir Putin - oprezno je rekao: 'Imam odgovor, ali ga ne mogu izreći.'
Ipak, upozorio je svijet da razmisli o ruskoj politici nakon trovanja Sergeja i Julije Skripal u Salisburyju - za šta se okrivljuje Kremlj.
Juščenko je također rekao da je korištenje Agenta Orangea za njegovo trovanje bila neka vrsta 'simbolizma' koju koristi Rusija jer je on bio centralna figura narandžaste revolucije, koja je imala za cilj približiti Ukrajinu Evropi i udaljiti je od Rusije.
