U njoj svećenik Konstantin Bajazov izvodi uobičajene obrede i rituale za svoje vjernike. Konstantin je naslijedio posao od vlastitog oca, cijenjenog pravoslavnog svećenika koji je, kako kaže lokalna legenda, izazvao autoritet strašnog KGB-a u sovjetsko vrijeme.
Konstantin je otac troje djece i putovao je u inozemstvo. Volio je posjećivati Europu, a posebno mu je bio drag Rim. Međutim, od septembra 2020. nije napuštao Rusiju. Od tada putovnica svećenika Bajazova, broj 763391844, ne pripada Božjem čovjeku. Pripada nekome ko nosi drugačiji bijeli ovratnik, jako mu nalikuje i najtraženiji je čovjek u Evropi, piše The Insider.
Već više od četiri godine bivši glavni operativni direktor njemačke tvrtke za financijske usluge Wirecard Jan Marsalek živi u Rusiji pod spomenutim lažnim identitetom, otkriva jednogodišnja istraga The Insidera, Der Spiegela, ZDF-a i Der Standarda.
Misteriozno nestalo 1.9 milijardi eura
Wirecard, njemački ekvivalent PayPalu, nekoć je vrijedio 28 milijardi dolara. Zatim je došao juni 2020. godine i usred revizije Wirecard nije mogao locirati 1.9 milijardi eura imovine za koju je tvrdio da je negdje u svijetu - u Rusiji, Ujedinjenim Arapskim Emiratima ili na Filipinima. Zapravo, novac nije postojao. Sve provizije bile su isplaćene na složenu mrežu offshore računa koje je kontrolirao tadašnji drugi čovjek kompanije Jan Marsalek.
Marsalek je iz Njemačke pobjegao u Austriju, pa u Bjelorusiju i potom se 19. juna 2020. pojavio u Moskvi, u trenutku kada su pandemijske karantene otežale putovanja. Međutim, Marsalek nije samo prevarant nego i agent GRU-a, ruske vojno-obavještajne službe. I to cijelo jedno desetljeće. Otkako je prebjegao u Rusiju, također je obavljao poslove za FSB.
Marsalek been living in Russia for more than four years, using a passport that belongs to an Orthodox priest from Lipetsk, Father Konstantin Baiazov. We have the fake passport. pic.twitter.com/qUNhjzhW63
— Michael Weiss (@michaeldweiss) March 1, 2024
Život na visokoj nozi
Rođen je u Beču 15. marta 1980. i odrastao u obližnjem predgrađu Klosterneuburgu. Marsalekov otac bio je češki tvornički radnik koji je naposljetku postao generalni direktor tvrtke u neovisnoj Češkoj.
Marsalekovi roditelji razveli su se kad je bio tinejdžer i od tada je otuđen od svoje porodice.
Wirecard je osnovan 1999. u Münchenu na vrhuncu dotcom buma kao procesor plaćanja kreditnim karticama za online dobavljače. Najveći dio prihoda bio je povezan s kockanjem i pornografijom, koje su korisnici plaćali Visa i Mastercard karticama, a Wirecard je obavljao transakcije i naplaćivao proviziju.
Radeći na sumnjivim poslovima za Wiredcard, Marsalek je živio na visokoj nozi.
Putovao je svijetom privatnim avionom, zabavljajući suradnike i poznanike, trošeći hiljade eura na boce Château Haut-Briona ili 15.000 eura na večeru u Mandarin Orientalu. Sve dok se cijela stvar nije srušila u junu 2020. godine, kada se pokazalo da Wirecardove obrade plaćanja uopće nisu ostvarivale profit.
U Rusiji upoznao glumicu i špijunku
Marsalek je poslovno počeo putovati u Rusiju još 2010. godine, ponekad i do četiri puta mjesečno. U sljedećem desetljeću posjetio je Rusiju više od 60 puta. Tamo je upoznao plavokosu 29-godišnjakinju Nataliju Zlobinu. Rođena je u Taškentu u Uzbekistanu, a probila se kao erotski model i glumica u niskobudžetnim filmovima. U međuvremenu je Zlobina postala ruska špijunka.
Njih su dvoje putovali zajedno i odvojeno po Rusiji i inozemstvu, odmah su postali ljubavnici. Voljeli su grubu igru. Marsalek je bio privučen BDSM-om, kao i Natalija.
Družili su se s ruskom društvenom, političkom i poslovnom elitom. U Münchenu je Marsalek bio u stalnoj vezi s Violom, svojom njemačkom zaručnicom. Hvalio se svojim ruskim prijateljima da je Violu preselio u Hamburg, pa ga je Zlobina mogla posjećivati u Münchenu bez straha da će naletjeti na svoju suparnicu.
Marsalek i Zlobina zajedno su pokrenuli barem jedno poduzeće, farmu za rudarenje kriptovaluta. Projekt je slijedio Marsalekovu isprobanu metodu generiranja prihoda: piramidalnu shemu u kojoj se ulagačima za 100 dolara jamče enormni povrati u roku od šest mjeseci.
Zlobina je pritom uživala neobičnu državnu zaštitu koja se obično povezuje s ruskim obavještajnim operativcima. I danas je nemoguće ući u trag njenim osobnim podacima. Je li namjerno i svjesno zavela Marsaleka ili je samo spojila ugodno s korisnim? Kako god bilo, 6. jula 2014. Zlobina je napunila 30 godina. Tog dana je Marsalek upoznao svog voditelja unutar GRU-a.
"Njegov život se može podijeliti na razdoblje prije i poslije Stasa"
Na jahti u vodama ispred Nice sastao se s čovjekom po imenu Stanislav Petlinski. Zlobina mu je Petlinskog predstavila kao Stasa, generala GRU-a. U to je vrijeme Petlinski hodao s njenom najboljom prijateljicom, a ona je obećala Marsaleku da će mu Stas dobro doći kao kontakt u Rusiji.
Petlinski je bio časnik GRU-a, a 90-ih godina borio se u Čečeniji. Zapadne obavještajne agencije ne sumnjaju da radi za ruske službe. Kasnije je tvrdio da je Marsalek opsjednut svijetom špijuna i da je umislio kako radi za ruske službe, ali priznaje da ga je upoznao s mnoštvom živopisnih likova u Rusiji.
Međutim, svom bliskom krugu prijatelja Petlinski se pohvalio da je Marsaleka angažirao za GRU nakon tog prvog sastanka na jugu Francuske 2014. Marsalekovi prijatelji kažu da se njegov život može podijeliti na razdoblje prije i poslije Stasa. Često su putovali zajedno, sa Zlobinom u pratnji.
Većina njihovih inozemnih putovanja označena je kao "službeni posjet u diplomatskoj misiji", što je kategorija koja je obično rezervirana za dužnosnike ruskog ministarstva vanjskih poslova. Petlinski je u jednom trenutku čak rekao prijateljima da je vlastitu bolesnu majku preselio u kliniku u Münchenu samo kako bi bio bliže Marsaleku, prenosi Index.
Veze s Prigožinovim Wagnerom
Petlinski je upoznao Marsaleka s krupnim muškarcem po imenu Anatolij Karazij. I on je bio časnik specijalnih postrojbi GRU-a. Vjerojatno su zajedno služili u Čečeniji. Karazij je pripadao plaćeničkoj skupini koja je kasnije postala slavna na ratištima istočne Ukrajine 2014. Zvala se Wagnerova skupina, a osnovao ju je ugostiteljski magnat i bivši robijaš Jevgenij Prigožin, Putinov prijatelj iz rodnog Sankt-Peterburga.
Karazij je bio šef Wagnerove obavještajne službe. Trojac je zajedno s drugim ruskim agentima obilazio ratišta na Bliskom istoku i Siriji, a Marsalek im je trebao kako bi preko svojih zapadnoeuropskih kontakata i transakcijskih kanala prikrio činjenicu da ruske obavještajne službe financiraju paravojne postrojbe u Libiji, Siriji, Iraku i drugim nestabilnim zemljama.
U svojim aktivnostima Marsalek je koristio usluge bivših zapadnih obavještajaca, poput Martina Weissa, koji je bio šef Odjela II kasnije raspuštene austrijske sigurnosne službe BVT-a, službeno poznate kao Savezni ured za zaštitu ustava i borbu protiv terorizma.
Weiss je imao pristup svim relevantnim povjerljivim informacijama koje je prikupio BVT ili koje su mu dale strane savezničke službe. Marsalek je 2018. angažirao umirovljenog Weissa kao "konzultanta".
Weiss je uhapšen i ispitivan nakon Wirecardove propasti i Marsalekova nestanka iz Europe. Trenutno živi u Dubaiju. Austrijski istražitelji otkrili su da su Weiss i Marsalek bili dio "obavještajne ćelije čije su kapacitete i mogućnosti koristile ruske obavještajne službe".
