Smanjenje količine podzemne vode može ljudima otežati pristup slatkoj vodi za piće ili za navodnjavanje usjeva i može rezultirati slijeganjem tla.
“Ovu studiju potaknula je znatiželja. Željeli smo bolje razumjeti stanje globalne podzemne vode prepirući milione mjerenja razine podzemne vode,” izjavila je kovoditeljica autorice Debra Perrone, vanredna profesorica na Univerzitetu Santa Barbara, u saopćenju za vijest o studiji objavljenoj u časopisu Nature u srijedu.
Autori su otkrili da su se razine podzemne vode smanjile između 2000. i 2022. u 71% od 1693 sistema vodonosnika uključenih u istraživanje, pri čemu su razine podzemne vode opadale više od 0,1 metar godišnje u njih 36%, ili 617, piše CNN.
Vodonosnik Ascoy-Soplamo u Španiji imao je najbržu stopu pada u podacima koje su prikupili - srednji pad od 2,95 metara godišnje, rekao je koautor studije Scott Jasechko, vanredni profesor na Bren školi za znanost i upravljanje okolišem na Univerzitetu Kalifornija Santa Barbara.
Nekoliko vodonosnih sistema u Iranu bili su među onima s najbržom stopom opadanja podzemne vode, dodao je.
Tim nije uspio prikupiti podatke iz velikog dijela Afrike, Južne Amerike i jugoistočne Azije zbog nedostatka praćenja, ali Jasechko je rekao da je studija uključila zemlje u kojima se odvija većina globalnog crpljenja podzemne vode.
Odbici nisu univerzalni
Studija je također istaknula neke uspješne priče u Bangkoku, Arizoni i Novom Meksiku, gdje su se podzemne vode počele oporavljati nakon intervencija za bolju regulaciju korištenja vode ili preusmjeravanje vode za obnavljanje iscrpljenih vodonosnika.
"Bio sam impresioniran pametnim strategijama koje su stavljene u akciju za rješavanje iscrpljenosti podzemnih voda na nekoliko mjesta, iako su te 'dobre vijesti' vrlo rijetke", rekao je Jasechko.
Kako bi razumjeli ubrzavaju li se padovi vidljivi u 21. stoljeću, tim je također pristupio podacima o razinama podzemnih voda za 1980. do 2000. za 542 vodonosnika u studiji.
Otkrili su da se pad razine podzemne vode ubrzao u prva dva desetljeća 21. stoljeća za 30% tih vodonosnika, nadmašujući padove zabilježene između 1980. i 2000. godine.
"Ovi slučajevi ubrzanog opadanja razine podzemne vode više su nego dvostruko češći nego što bi se očekivalo od nasumičnih fluktuacija u nedostatku bilo kakvih sustavnih trendova u bilo kojem vremenskom razdoblju", navedeno je u studiji.
Donald John MacAllister, hidrolog iz Britanskog geološkog instituta koji nije bio uključen u istraživanje, rekao je da je to zaista "impresivan" skup podataka, unatoč nekim prazninama.
"Mislim da je pošteno reći da ova globalna kompilacija podataka o podzemnim vodama nije napravljena, svakako u ovoj mjeri, barem koliko ja znam ranije", rekao je.
“Podzemna voda je nevjerovatno važan resurs, ali jedan od izazova je… budući da je ne možemo vidjeti, većini ljudi nije na pameti. Naš je izazov neprestano lupati u bubanj kreatorima politika — da imamo taj resurs o kojem se moramo brinuti i koji možemo koristiti za izgradnju otpornosti i prilagodbu klimatskim promjenama.”
