Kršćanski svijet potresa ogroman raskol i sve već prerasta u međucrkveni sukob. Novinar i publicista Jutarnjeg lista Robert Bajruši obradio je ovu temu, a mi je prenosimo u cijelosti:
Rat u Ukrajini nastavlja se jednakom žestinom unatoč nešto slabijem medijskom interesu za tamošnje događaje. Ali, paralelno s "pravim" ratom, u Ukrajini i oko nje bjesni međucrkveni sukob kakav nije viđen stoljećima. Barem kad je riječ o kršćanstvu.
Tako je ruski propagandni medij RIA Novosti početkom ove sedmice optužio vlasti u Kijevu da sve žešće progone Ukrajinsku pravoslavnu crkvu Moskovske patrijaršije, smatrajući je ruskom "petom kolonom". A za to vrijeme "ekumenski patrijarh Bartolomej lupeta besmislice o stranoj ruskoj dominaciji u Ukrajini".
Napad je nastavljen podsjećanjem kako Dimitrios Archodonis (svjetovno ime patrijarha) ne voli rusku dominaciju u ruskim zemljama, što je razumljivo ako se uzme u obzir "da je diplomirao na Papinskom orijentalnom institutu i švicarskom Bossé Ekumenskom institutu, pa je jasno kamo naginje".
U završnom činu optužnice stoji podsjećanje da je "Bartolomej 2018. napravio nešto nezamislivo i priznao novu, posebno formiranu Pravoslavnu crkvu Ukrajine. Odnosno, umiješao se u poslove Moskovske patrijaršije, grubo ušao na njezin kanonski teritorij, čime je izazvao raskol u pravoslavnom svijetu.
"Bartolomejev doprinos raspirivanju ukrajinske krize je golem, ali od njega nećemo čuti riječi pokajanja", glasio je zaključak RIA Novosti.
Duhovne veze
A šta je tako naljutilo Ruse?
Puno toga. Ali u prvom redu to što je ekumenski patrijarh Bartolomej još jednom oštro osudio rat u Ukrajini u svom govoru na otvaranju Međunarodne konferencije "Konferencija o svjetskoj politici - Za razumno otvoreni svijet". Ona se održavala u Abu Dhabiju. Ekumenski patrijarh se u svom opširnom govoru, koji je održao predstavnicima iz cijeloga svijeta, osvrnuo na historijske duhovne veze Kijevske Rusi s Ekumenskim patrijarhatom, od kojeg su primili krštenje u kršćanstvo, u 10. stoljeću, te ruske pokušaje da potkopa Carigradsku pravoslavnu crkvu i njezinu ulogu u pravoslavnom svijetu, nakon pada Carigrada, a posebno od 19. stoljeća, kad je u kombinaciji s doktrinom panslavizma Moskva instrumentalizirala vjerske osjećaje za postizanje tuđih političkih i vojnih ciljeva na to.
Ali glavni napad patrijarh je uputio zbog agresije kraj joj se ne nazire. Prema Bartolomejevoj ocjeni, Ruska pravoslavna crkva stala je na stranu Vladimira Putina. Posebno nakon izbora patrijarha Kirila, 2009. godine, a "Ukrajinski rat, izazvan nepravednom agresijom Rusije u veljači 2022., predstavlja najgoru evropsku geopolitičku i humanitarnu krizu od kraja Drugog svjetskog rata.
Praćena je žrtvom velikog broja Ukrajinaca, Rusa i drugih, kao i uništenjem cijele jedne države. Je li se takva katastrofa mogla očekivati", zapitao se Bartolomej. Odmah je stigao odgovor i to potvrdan jer "od 19. stoljeća instrumentalizacija religije od Moskve kombinira se s inovativnim idejama njemačkog nacionalizma. Nadahnuta pangermanizmom, nova ideologija panslavizma, organ ruske vanjske politike, dobila je vjersku komponentu", rekao je na spomenutom skupu.
U Moskvi su pobjesnjeli iako takvi istupi nisu ništa novo za Bartolomeja I., duhovnog vođu oko 300 miliona pravoslavnih kršćana širom svijeta, koji je znao ići i korak dalje, kao kad je jesenas u intervjuu za katolički portal The Pillar "gorljivo i bratski apelirao na moskovskog patrijarha da se odvoji od političkih zločina, pa makar to značilo i silazak s prijestolja". Čudnim čudom, takvo što prozvanom Kirilu nije na kraj pameti.
Od ruske invazije na Ukrajinu 24. februara, patrijarh Kiril gorljivi je saveznik Vladimira Putina. U propovijedima emitiranim na pravoslavnim TV kanalima i YouTubeu, 75-godišnji patrijarh, koji od 2009. godine vodi RPC, prikazao je rat u Ukrajini kao svetu borbu protiv Zapada za očuvanje onoga što on naziva "ruskim mirom" ili "ruskim svijetom", a zapravo je ujedinjavanje istočnoslavenskih država, uključujući Ukrajinu pod duhovnim i političkim okriljem Moskve.
Takva stajališta dijeli većina ruskog stanovništva. Istraživanje koje je provela državna anketa FOM u aprilu pokazalo je da 66% Rusa vjeruje Pravoslavnoj crkvi, a 54% osobno patrijarhu Kirilu, kao i da više od polovice stanovništva podupire ono što Putin naziva "specijalnom vojnom operacijom" u Ukrajini. Ondje i dalje djeluje Ukrajinska pravoslavna crkva Moskovske patrijaršije (UPC MP), povezana s Ruskom pravoslavnom crkvom, koja potječe od masovnog preobraćenja u Kijevu iz 10. stoljeća, poznatog kao krštenje Rusije. Prije rata, UPC MP je pomagala održavati pa i širiti utjecaj Moskve u Ukrajini putem konferencija, osobnih posjeta patrijarha Kirila te usklađenom kampanjom društvenih medija o jedinstvenoj Ruskoj pravoslavnoj crkvi koja se proteže u regiji.
Molitva za pobjedu
Naravno da u Ukrajini Kirila i sve koji su mu bliski na bilo koji način doživljavaju kao neprijatelje. Uostalom, mitropolit Epifanije, koji je na čelu Pravoslavne crkve Ukrajine, na dan sjećanja na svetog Nikolu Čudotvorca, 19. decembru 2022., u crkvi koja je u državnom parlamentu, Vrhovnoj Radi Ukrajine, molio se za "pobjedu Ukrajine nad agresorima". Tokom službe molio se i predsjednik ukrajinskog parlamenta Ruslan Stefančuk, koji je prije dva mjeseca bio gost Hrvatskog sabora.
"Molimo se na ovaj dan da nam Gospodin da pobjedu, a nakon pobjede sigurno će se uspostaviti pravedan mir u Ukrajini. A pobjeda će svakako biti na našoj strani, jer istina je na našoj strani, a gdje je istina, tu je i Bog i uvijek pobjeda", rekao je posebno mitropolit Epifanije. S druge strane, Ruslan Stefančuk je naglasio da "ukrajinski parlament treba imati Ukrajinsku crkvu".
Pod tim sigurno nije mislio na UPC Moskovske patrijaršije, koja je u posljednje vrijeme podvrgnuta čestim racijama ukrajinske sigurnosne službe SBU. Prema službenim izvještajima, agenti SBU pronašli su "propagandnu literaturu" u protuobavještajnim pretragama u crkvama i samostanima diljem zemlje, zbog čega se ozbiljno razmatra mogućnost zabrane rada toj vjerskoj instituciji.
"Sigurnosna služba Ukrajine pronašla je ruske putovnice, propagandnu literaturu i propusnice koje su izdale ruske okupacijske vlasti", objavio je u priopćenju SBU. Nešto ranije predstavljene su "kontraobavještajne mjere" u više od deset vjerskih objekata u nekoliko ukrajinskih regija, uključujući zapadnu regiju Lavova, regiju Herson na jugu i regiju Žitomir na sjeverozapadu, gdje su otkriveni antiukrajinski materijali. "Predstavnici Ruske Federacije u publikacijama negiraju postojanje ukrajinskog naroda, njegova jezika i kulture te dovode u pitanje ukrajinsku državnost", priopćio je SBU.
Tvrdokorni poglavari
Na to se početkom decembra nadovezao predsjednik Volodimir Zelenski najavom da će Ukrajina poduzeti mjere za nametanje ograničenja vjerskim organizacijama u zemlji koje su povezane s Rusijom. U tome ima podršku velikog dijela stanovništva. Još u proljeće, prema istraživanju agencije Rating, polovica ispitanika (51%) smatrala je da bi država trebala zabraniti djelovanje UPC-MP na teritoriju Ukrajine, pri čemu je zabranu podržalo dvije trećine ispitanika sa zapada, ali i samo 29% s istoka te zemlje. Istodobno, 21% Ukrajinaca podržalo je oduzimanje beneficija i ukidanje zakupa crkvenih prostora. To je bilo prije osam mjeseci, a otada su se stajališta nesumnjivo dodatno radikalizirala, kao posljedica ratnih užasa diljem Ukrajine.
Slični zahtjevi sve češće stižu i iz Pravoslavne crkve Ukrajine Kijevske patrijaršije (PCU-KP), koja je najbrojnija vjerska zajednica u toj pretežno pravoslavnoj zemlji. Većina pravoslavnih vjernika u Ukrajini, njih 78%, u ovogodišnjem istraživanju izjasnilo se članom Pravoslavne crkve Ukrajine, druga je po brojnosti, Ukrajinska pravoslavna crkva Moskovske patrijaršije (UPC-MP) sa službenim sjedištem u Kijevo-pečerskoj lavri, a postoji i malobrojna Ukrajinska autokefalna pravoslavna crkva (UAPC).
Dana 12. maja sinod UPC-MP-a pod vodstvom mitropolita Onufrija, sastao se prvi put od početka rata i dao izjavu potpore Oružanim snagama Ukrajine te osudio rusku invaziju. Nedugo nakon toga proglasili su neovisnost od RPC-a, maknuli Moskovsku patrijaršiju iz imena i statut prilagodili statutima autokefalnih crkvi, ali ništa ne pomaže. Mnogi Ukrajinci ih doživljavaju kao rusku petu kolonu, a takva razmišljanja dodatno pojačavaju SBU-ova otkrića propagandnog materijala iz Moskve, u njihovim objektima.
Nimalo ne pomaže tvrdokornost poglavara Ruske pravoslavne crkve patrijarha Kirila, kad on izjavljuje da je vladavina Vladimira Putina nad Rusijom određena od Boga, kao kada je u listopadu čestitao šefu Kremlja njegov 70. rođendan. "Bog vas je postavio na vlast kako biste mogli obavljati službu od posebne važnosti i velike odgovornosti za sudbinu zemlje i naroda koji vam je povjeren", rekao je Kiril i usput pohvalio Putina za "transformaciju imidža Rusije, jačanje njezina suvereniteta i obrambene sposobnosti, zaštitu njezinih nacionalnih interesa".
Pod patrijarhom Kirilom, Ruska pravoslavna crkva postala je glavni prenositelj Putinovih nacionalističkih ideja. Sergej Čapnin, koji je prije radio s Kirilom kao urednik crkvenog mjesečnika, a sada je njegov kritičar, rekao je da je on jednako dio režima kao i državna televizija i velike ruske korporacije, poput naftnog diva Gazproma. Visokopozicionirani svećenici su "dio korumpirane Putinističke elite. Užasno je vidjeti kako je ova zajednica s državom Crkvu učinila povodljivom i amoralnom", otkrio je Čapnin u razgovoru za Wall Street Journal.
Sve to oprezno prate iz Vatikana. Kada je 15. prosinca 2018. osnovana Pravoslavna crkva Ukrajine, papa Franjo se odlučio držati podalje, kako ne bi ugrozio odnose s Kirilom. "Održavanje dobrih odnosa s Ruskom pravoslavnom crkvom prioritet je Vatikana i to neće biti dovedeno u pitanje nakon formiranja nove Ukrajinske crkve", izjavio je tom prigodom neimenovani vatikanski diplomat TASS-u, uz dodatno objašnjenje da "Vatikan razumije veoma dobro da će uspostavljanje odnosa s nekanonskom Ukrajinskom crkvom ugroziti odnose s Ruskom pravoslavnom crkvom", rekao je neimenovani diplomat i dodao da će se "Vatikan voditi svojim prioritetima radi održavanja dobrih odnosa s Moskovskom patrijaršijom".
Franjo je poziciju Katoličke crkve definirao u dvije rečenice. "Pozicija Svete Stolice je tražiti mir i razumijevanje. Diplomacija Svete Stolice ide u tom smjeru i uvijek je voljna posredovati". To ne znači da Katolička crkva i njezini predstavnici imaju neutralno mišljenje prema ratu u Ukrajini. Recimo, predsjednik Ekumenske komisije Njemačke biskupske konferencije, magdeburški biskup Gerhard Feige, odmah nakon početka rata eksplicitno je rekao da "oštro osuđuje nasilje i razaranja ruske vojske u Ukrajini" i "duboko se nada da će rat uskoro doći do kraja i spriječiti daljnje krvoproliće." Biskup Feige upozorio je da religijski akteri ne bi trebali legitimirati takav rat, ni izravno ni posredno. U tom kontekstu, dodao je da se "također nada intervenciji Ruske pravoslavne crkve Moskovske patrijaršije".
Oprezni Franjo
Koliko god, Franjo pokušava biti oprezan, u Moskvi vrebaju svaku njegovu rečenicu. Uhvatili su ga nakon što je u razgovoru za časopis America, govoreći o ruskoj agresiji na Ukrajinu, posebno istaknuo brutalnost Čečena i Burjata u ratnim zločinima: "Kad govorim o Ukrajini, govorim o okrutnosti jer imam mnogo podataka o okrutnosti trupa koje dolaze onamo.
Općenito, najokrutniji su oni koji dolaze iz Rusije, ali nisu dijelom ruske tradicije, kao što su Čečeni, Burjati i tako dalje. Naravno, onaj ko je pokrenuo invaziju je ruska država. To je vrlo jasno. Ponekad pokušavam to ne specificirati kako ne bih uvrijedio te radije osuđujem načelno, iako je vrlo dobro poznato koga osuđujem. Nije potrebno navesti ime i prezime", izjavio je Franjo.
Izjava je dočekana s mnogo negodovanja u Rusiji. Među ostalim, poručeno je da takvim Papinim stajalištem Vatikan gubi mogućnost da postane potencijalni moderator između Rusije i Ukrajine. Naposljetku su se oglasili iz Vatikana i potvrdili navode glasnogovornice ruskog ministarstva vanjskih poslova Marije Zaharove koja je rekla da se Papa ispričao zbog opaske kako su ruske manjine ponašaju najokrutnije u ratu u Ukrajini.
Ali to ne znači da su se vjerske zajednice za centimetar približile postizanju zajedničkog stajališta o ratu i miru u Ukrajini.
