Hemijska industrija na području Tuzlanskog kantona u potrebi je za novim količinama slane vode.
Rudnik soli na trenutnom mjestu eksploatacije ima ograničene resurse. Zbog toga razmatraju novu lokaciju na kojima se potencijalno nalazi so.
Ovo bi doprinijelo razvoju hemijske industrije i generalno privrede ovog kraja i Bosne i Hercegovine. Novih slijeganja terena ne bi trebalo biti u većoj mjeri. Problem trenutno predstavlja zabrana istraživanja novih bušotina.
Prigradsko naselje
U tuzlanskom prigradskom naselju Rasovac nalazi se potencijalno ležište soli. Krajem osamdesetih na jednoj, od tri urađene bušotine, utvrđeno je postojanje ove rude.
"Mi bismo morali izbušiti 20 do 30 bušotina, istražnih bušotina, okonturiti ležište i tačno prognozne vrijednosti dati koliko ima zaliha soli i koji bi naredni period biti da se koristi i ta ista so", kaže Nermin Naluković, direktor Rudnika soli.
Rudnik soli Tuzla je ove godine hemijskoj industriji isporučio 3,6 miliona kubika slanice. Potrebe za naredni period su znatno veće, prenosi BHRT.
"Potrebe za naredne četiri godine hemijske industrije Tuzlanskog kantona su 4,4 miliona kubika slanice.
Prema tome, opravdana su i potrebna ta istraživanja i povećanje tog kapaciteta", navodi Nedret Kikanović, direktor Kantonalne privredne komore Tuzla.
U Ministarstvu privrede Tuzlanskog kantona podržavaju nova iskopavanja s obzirom na razvojne planove hemijske industrije.
Značajna dobit
"Imamo privredni subjekt na području Grada Lukavac koji je pretprošle godine imao 100 miliona dobiti tako da ta činjenica govori koliko je ta hemijska industrija na području Tuzlanskog kantona jaka i u kom obimu posluje", ističe Rijad Bašić, pomoćnik ministra za industriju, energetiku i rudarstvo.
Decenijama je Tuzla zbog eksploatacije soli bila jedna od vodećih industrijskih sila u bivšoj Jugoslaviji, ali i žrtva tonjenja centralnog dijela grada zbog ovih razloga.
Od takvih scenarija u slučaju novih bušotina na Rasovcu, kaže univerzitetski profesor Sabid Zekan, nema bojazni.
"Danas se radi kontrolisano izluživanje soli i ostavljaju se, takoreći, zaštitni stubovi između komora i praktično eksploatacija na Tetimi podrazumijeva nulto slijeganje terena, praktično nemamo slijeganja", tvrdi Sabid Zekan, sa Rudarsko-geološko-građevinskog fakulteta Tuzla.
So se u Tuzli sa postojećih ležišta može crpiti još oko 25 godina. Od slanice ovisi proizvodnja u dva preduzeća koji su ujedno i veliki industrijski izvoznici, kao i postojanje Panonskih jezera.
Sa novim bušotinama proizvodnja bi se mogla produžiti na još 50 do 100 godina.
Međutim, do 2025. godine na snazi je odluka Gradskog vijeća Tuzla o zabrani novih istražnih radnji na bušotinama soli. O ovome će se, kako saznajemo od direktora Rudnika soli Tuzla, sa vijećnicima razgovarati narednih mjeseci.
