Aldin Đidić, osnivač i potpredsjednik Sindikata profesionalnih fudbalera BiH, osvrnuo se na nastup fudbalske A reprezentacije naše zemlje koja je remizirala sa Kazahstanom.
Ovim remijem Zmajevi su umanjili šanse da osvoje drugu poziciju i izbore plasman u baraž za Svjetsko prvenstvo 2022. godine u Kataru.
"Sinoć je bh. reprezentacija odigravši 2:2 s Kazahstanom produžila višemjesečni period bez pobjede u službenim utakmicama. Takav rezultat je poražavajući, protiv jedne ekipe koja u posljednjih 20 godina nije na više od četiri utakmice postigla dva gola. Rezultat na terenu gotovo nikada nije u potpunosti zasluga igrača, već rezultat i slika rada svih službi i autoriteta koji čine, u ovom slučaju, Fudbalski savez BiH. Ako pogledate "svečani" dio ove fotografije, vidjet ćete mnoga lica, a gotovo nijedno od njih, osim Misimovića, nema profesionalno iskustvo bavljenja fudbalom. Vidjet će te neuspješne političare, agente policijskih službi, poduzetnike, ali i pojedince koji su pod istragama državnih organa i one koji će to biti.
Kako očekivati sportski prosperitet kada u odlučujućem / vladajućem tijelu FSBiH sjede ljudi, koji na vlastitim prezentacijama ne objavljuju svoje biografije jer nemaju šta pokazati? Fudbalske, sportske, stručne kompetencije predstavljaju strane riječi u ovom društvu, a svi bi se igrali fudbalskog menadžera i dovodili, odvodili i sudili o igračima. A o menadžerskim "prijateljima" vladajućih, koji pažljivo stoje ispred njih, u redu ispod, ne treba previše trošiti riječi", napisao je između ostalog Đidić, dodavši:
"Previše brzo zaboravljamo i dopuštamo da nas pojedinačni rezultati, poput remija protiv Francuske, euforično ponesu. Moramo biti realni i shvatiti da višegodišnji katastrofalni rad pri reprezentativnim selekcijama imaju svoje posljednice. Mnogo smo bliži kvalitetom Kazahstanu, nego vodećim evropskim selekcijama, a bilo smo na pragu da to bude obrnuto.
Gotovo nikada više nećemo biti ni blizu 20 najboljih na FIFA-oj rang-listi i standardni su toliko nisko, da se moramo zadovoljiti samim postojanjem selekcija. Naša realnost nisu pobjede, odlasci na velika prvenstva, naša realnost su prevare, laži, namještanja, upravljanje i kontrola sudijske organizacije, favoriziranje jednog kluba, zapošljavanja po stranačkoj i porodičnoj liniji u FSBiH, nedelegiranje najboljeg bh. sudije Peljte, koji sudi Interu i Arsenalu, ali ne može u Premijer ligi jer nije potkupljiv, organizacijsko rasulo, činjenica da politika i nacionalno glasanje vladaju FSBiH, skidanje ljiljana s tribina, odlazak u UEFA-u plaćenim avionom Vlade RS-a, katastrofalno vođenje mladih reprezentacija, politički motiviran ugovor o sponzorstvu lige, neplaćanje plaća, režija u FSBiH i mnoge druge stvari.
A sve to za svega nekoliko mjeseci "nove fudbalske vlade". Pri tome, ni bivši "režim" i predsjednik ne smiju biti zaboravljeni jer odnose koje su pravili, stanje koje su ostavili, ne bi vjerovatno poželjeli svom neprijatelju.
Nemoć gospode iz svečanog dijela ove fotografije ogleda se u pravljenju stanja podjela u javnom prostoru, sličnih nekim diktatorskim režimima, kontrole pojedinih medija i pokušajem javnog degradiranja zasluga pojedinaca, koji su ostavili dubok trag u bh. fudbalu, a koji za razliku od Misimovića i sličnih, ne odgovaraju i ne prilagođavaju se "novoj fudbalskoj vladi".
Predsjednik koji nema biografiju, sportsku, poslovnu, bilo kakvu, komentariše zaslužne igrače, legende, poput Barbareza, koji je nosio kapitensku traku na jednoj od najtežih utakmica bh. historije, one u SCG, kada je vjerovatno predsjednik Saveza navijao za Srbiju i Crnu Goru.
Ili Begovića, koji je član svjetskog savjeta elitnih igrača, nosio dresove velikih klubova. U kojem je stanju naša društvena svijest, pa bilo ko, iz bilo kojeg razloga ili interesa se stavi na stranu sportskih anonimusa i političkih proizvoda s funkcijama, umjesto na stranu naših legendi, koji su mnogo toga dali ovom sportu i ovoj državi? Svima je jasno da "nova fudbalska vlada" na čelu sa Zeljkovićem ima samo jedan cilj, a to je urušavanje i posljednjeg dijela ove zemlje, koji donosi malo radosti narodu, a to je sport, u ovom slučaju fudbal.
Moramo promijeniti našu društvenu svijest. Moramo stvari nazivati pravim imenom i ne smijemo zaboravljati sve one, koji uništavaju reprezentaciju, ovu divnu igru i sve šta rade na gotovo dnevnoj osnovi. Ne zbog nas, nego zbog generacija koje dolaze i djece, koja se ugledaju u naše reprezentativce. Moramo stvoriti ambijent za uspjeh, razvoj i zabavu, a trenutno stvaramo ambijent za svađe, rasprave, tenzije i podjele.
Vrijeme je da sportisti uzmu stvari u svoje ruke i ovoj cijenjenoj gospodi ukažu da ipak ovo nije za njih", napisao je Đidić.
Tokom karijere Đidić je nastupao za Čelik, Slobodu, Posušje, Žepče, Interblok, Kamaz, Baltik, Shakhter Karaganda.
