Turbulentne političke promjene u regionu više su nego izgledne te su, povrh jako uzavrelih strasti, skoro pa zagarantovane nadolazećim izbornim procesima. Štaviše, iskoriste li građani Srbije, BiH, Slovenije i Mađarske svoju demokratsku šansu, promjena političke arhitekture u regiji mogla bi u godini pred nama biti stubokom izmijenjena, a ove zemlje i ovaj dio Evrope postati lišene čak četvorice regionalnih desnih populista i neliberalnih demokrata: Aleksandra Vučića, Milorada Dodika, Janeza Janše i Viktora Orbana.
Iako se sva četvorica suočavaju s puno ozbiljnijom i organiziranijom opozicijom nego ikad ranije, simultani pad s vlasti cijelog pokera proputinovskih asova - što već godinama tvore osovinu regionalne i EU nestabilnosti - previše dobro zvuči da bi bio realan. Već bi i abdikacija dvojice od četvorice u jednoj godini označila jasno razdoblje nade i predstavljala dobru vijest, piše Slobodna Dalmacija.
Uzavrelo u Srbiji
Iako su im i parlamentarni i predsjednički izbori zakazani za april, u Srbiji je politička atmosfera već prilično uzavrela. Tome je najviše pridonio svenarodni ulični otpor protiv međunarodne rudarske kompanije Rio Tinto s kojom su vlasti Aleksandra Vučića planirale eksploataciju tamošnjih nalazišta litija, i to nauštrb brojnih građanskih egzistencija i zaštite okoliša. Ovi masovni protesti su iznjedrili prilično žestoke političke oponente Vučiću i njegovim 'pročetničkim' naprednjacima, te im po prvi put u nekoliko zadnjih izbornih ciklusa glavni rivali nisu 'nedićevci' ili 'ljotićevci'.
Široku bazu građanskoga otpora Vučiću zasad predvodi Stranka slobode i pravde bivšeg beogradskog gradonačelnika Dragana Đilasa, a kao posvemašnji pandan Šešeljevom učeniku sve je prepoznatljivija bivša novinarka Marinika Tepić, nositeljica izborne liste Saveza za Srbiju kojega čini pet liberalno-centrističkih stranaka. Već to što srbijanska opozicija ovaj put ne planira kolektivni bojkot izbora, nego se za njih na vrijeme organiziraju u više blokova, obećava da Vučić u narednim mjesecima usprkos brojnim privilegijama u obrani vlasti neće imati miran san.
Rješenje krize ili dublje tonjenje
U BiH je 2022. također izborna godina, ali je više nego neizvjesno hoće li do izbora uopće doći. Ne postigne li se dogovor o izmjenama izbornog zakona, HDZ Dragana Čovića je najavio njihov bojkot unatoč insistiranju međunarodne zajednice, a isti scenarij, uz mjere još radikalnijeg distanciranja od ostatka zemlje, najavio je i Milorad Dodik. Hoće li eskalacija krize naposljetku ipak dovesti do početka rješavanja problema u BiH ili će zemlja još dublje potonuti u glib etničkih podjela dosta ovisi i o potezima visokog međunarodnog predstavnika Christiana Schmidta. On bi, pristanu li na takav scenarij SAD i EU, mogao lako presjeći stvar i koloplet nacionalističkih ucjena, te Milorada Dodika i one kojima je isti uzor zbog upornosti u destrukciji i rušenju državnih institucija rutinski izgurati s političke pozornice tj. iz izborne igre. Dodiku je u Banjoj Luci ionako, kako mnogi smatraju, već izgledna nasljednica: univerzitetska profesorica Jelena Trivić, kandidatkinja ujedinjene opozicije.
Pad Janšinog rejtinga
I Slovence odmah poslije Uskrsa čeka izlazak na birališta i definiranje političke sudbine Janeza Janše, Orbanova štićenika za kormilom Dežele. Njegove priče o kriptokomunističkim urotama i sebi kao čuvaru nacionalnih vrijednosti iz dana u dan puši sve manje Slovenaca: zadnja istraživanja biračkog pulsa upućuju na priličan pad njegova SDS-a i rast rejtinga socijaldemokrata. Izborni rebus, naravno, uključuje i potencijalne partnere za sastav parlamentarne većine u kojemu Janša također ne stoji najbolje. Nekadašnji šef slovenske diplomacije Miro Cerar sa svojom novom strankom okuplja koaliciju koja sigurno neće poduprijeti Janšu, a u političku utakmicu ulazi i energetski stručnjak Robert Golob i iako još nije ni osnovao stranku već bilježi rejting od oko deset posto. Ni Golob očuvanju vlasti Janeza Janše ne ide u prilog, već bi mu mogao dodatno pomrsiti račune.
Prozirni referendum
Nakon gotovo 12 godina kontinuirane vlasti i sistemski natražnjačkih politika, 2022. nosi preispitivanje povjerenja i Viktoru Orbanu, jednom od rodonačelnika euroskeptičnog populizma i manipulativnog etnonacionalizma. Orban protiv sebe ima po prvi put svu ozbiljnu opoziciju na jednoj hrpi, no i njegov Fidesz još uvijek okuplja respektabilno moćnu i interesnu sljedbu.
Kako bi osokolio istomišljenike i učvrstio vlastite redove, Orban kao uvertiru u majske izbore uskoro planira prilično prozirni referendum o školskom programu koji se odnosi na seksualne manjine i operativne mogućnosti promjene spola. Riječ je zapravo o pukome plagijatu ruskoga, Putinova, zakonskog rješenja koje antagonizira i getoizira homoseksualce, transseksualce i ostale seksualne manjine u ovim postkomunističkim društvima. Orban ovom temom zapravo nastoji usmjeriti predizbornu kampanju u sebi željenom pravcu: umjesto o plodovima koruptivnog rada njegove stranke i njegovih prijatelja, narodu za glodanje servira krvavu kost tuđih seksualnih opredjeljenja. Ništa novoga od Orbana, reći će cinici: nadajmo se da će Mađari, za razliku od trenutnog im premijera, uskoro biti puno skloniji novitetima.
