Predsjednika Srbije Aleksandra Vućića najviše smeta što se mora suočiti s tolikim otporom male bivše "autonomne srpske pokrajine" Kosovo. Srbija nikada nije preboljela poraz u ratu na Kosovu 1999. i nezavisnost zemlje 2008. Diplomatsko priznanje Kosova za Srbiju ne dolazi u obzir. Žele nazad Kosovo koje je 90 posto naseljeno Albancima, piše njemački TAZ.
Ali kako? Od ukrajinskog rata, Srbija je izazvala odmahivanja glavom u Evropi. Srbija, koja je dugi niz godina mogla igrati između Zapada i Istoka s mitom da je stabilizirajuć i faktor na Balkanu, otvoreno je iskazala podršku Putinu i reakcionarnoj i ratnohuškačkoj pravoslavnoj crkvi. Štaviše, Vučić je u Srbiji posljednjih godina uspostavio populističku diktaturu.
Ukinuo je slobodu medija i začepio usta opoziciji. I pokušava strategijom "srpskog svijeta" destabilizirati sve balkanske države u kojima žive Srbi: u Bosni, Crnoj Gori i, naravno, na Kosovu. Ali Kosovo se i dalje odupire. Želi ravnopravnu raspravu sa Srbijom. I nipošto dvostruka mjerila kada su u pitanju propisi o putovanju. Može Vućić prijetiti šta god hoće.
Nova, aktivna i globalno umrežena grupa političara s predsjednicom Vjiosom Osmani, premijerom Albinom Kurtijem i ministricom vanjskih poslova Donikom Gervalla-Schwarz ne ide uz to. I ulaze u sukobe. Za razliku od Srbije, Kosovo, koje nastanjuju većinom Albanci, prozapadno je orijentirano, zauzima jasno stav prema Ukrajini, zalaže se za ljudska prava i samoodređenje te se ozbiljno zauzima za demokratizaciju zemlje, borbu protiv korupcije i integraciju manjina.
A Kosovo je spremno pružiti vojni otpor srpskom pritisku. Nova vlast je tako stekla mnogo prijatelja. U Evropi se urušavaju ranije dominantne prosrpske pozicije. I Kosovo može računati na podršu NATO-a, piše TAZ.
