Kada je Andre Bergmann saznao da boluje od koronavirusa, odmah je znao da se želi liječiti na bolnici Bethanien u Moersu, u blizini njegova doma u sjevernozapadnoj Njemačkoj.
Klinika je poznata po praksi da pacijente s problemima disanja nevoljko stavlja na mehaničke respiratore, koji podrazumijeva intubaciju, odnosno stavljanje cijevi niz grlo.
Ovaj ljekar (48), otac dvoje djece i strastveni triatlonac je bio zabrinut da bi invazivni respirator mogao biti škodljiv. Ubrzo nakon što je primljen u kliniku imao je velikih poteškoća s disanjem čak i s maskom za kisik. Bilo mu je toliko loše da mu se činilo da je neizbježno da će završiti na respiratoru.
Međutim, niti jednoga trenutka se njegovi ljekari nisu odlučili da ga stave na respirator koji bi disao za njega. Samo sedam dana kasnije zdravlje mu se toliko poboljšalo da je mogao ići kući.
Bergmannov slučaj pokazuje zaokret u praksi na prvoj crti osbrane od Covida-19 jer su ljekari počeli preispitivati odluku o tome kada i ako će koristiti mehanički ventilator za najteže bolesnike, a u nekim slučajevima da li ih uopće koriste.
Dok su ljekari na početku epidemije začas napunili odjel intenzivne njege pacijentima na respiratoru, sada mnogi pomno razmatraju takvu odluku i razmišljaju o drugim opcijama.
Uređaji koji pomažu pacijentima disati postali su važno oružje u borbi protiv Covida-19, virusa koji je dosad ubio 183.000 ljudi. Kada se u februaru epidemija koronavirusa počela širiti u Evropu, pa i ostatak svijeta, mnoge države krenule su u nabavku respiratora jer su bolnice bile na tom polju deficitarne.
Njemačka ih je naručila 10.000, a Trumpova administracija je potrošila 2,9 milijardi dolara za gotovo 190.000 respiratora.
Reuters je razgovarao sa 30 ljekara i zdravstvenih stručnjaka iz Kine, Italije, Španije, Njemačke i Sjedinjenih Država, koji su liječili pacijente oboljele od Covida-19. Gotovo svi su se složili da su respiratori od vitalnog značaja u liječenju bolesti i spašavaju živote. U isto vrijeme mnogi su istaknuli rizik od upotrebe najinvazivnijih, mehaničkih respiratora, i to ako se koriste prerano, prečesto i od strane nedovoljno iskusnih ljekara.
Promjena pristupa u upotrebi respiratora mogla bi imati dalekosežne implikacije dok države i tvrtke ubrzavaju proizvodnju uređaja za umjetno disanje.
Pacijenti s manjkom kisika u krvi ili hipoksijom uglavnom su bili intubirani i stavljeni na respirator na dvije do tri sedmice i njihove šanse za preživljavanje bile su 50:50, poručili su ljekari koje je intervjuirao Reuters, a rezultati su to i nedavnog istraživanja.
Ovi podaci sugeriraju da su pacijenti koji su bili intubirani, barem u ranoj fazi pandemije, imali veću stopu smrtnosti od pacijenata na respiratorima koji su bolovali od bakterijske upale pluća.
To pak nije dokaz da respiratori ubrzavaju smrt, povezanost između intubacije i stope smrtnosti morala bi biti dodatno ispitana, kažu ljekari.
Andre Bergmann kaže da je bio očajan u trenucima dok je jedva disao.
„U jednom trenutku više mi nije bilo stalo. Bio sam toliko iscrpljen da sam pitao ljekare hoću li uopće ozdraviti. Govorio sam bi mi bilo lakše da nemam djecu ili partnera, rekao bih im da me samo puste na miru“, izjavio je za Reuters.
Umjesto da ga stave na mehanički respirator, ljekari na klinici u Moersu su mu dali morfij i držali mu masku za kisik. U međuvremenu je njegov nalaz na koronavirus negativan, ali još se nije u potpunosti oporavio.
Šef bolnice Thomas Voshaar, njemački pulmolog, odlučno se protivi ranoj intubaciji pacijenata oboljelih od koronavirusa. Mnogi ljekari, uključujući Voshaara, brinu zbog rizika da bi respiratori mogli oštetiti pluća pacijenata.
Ljekari koje je intervjuirao Reuters slažu se da mehanički respiratori spašavaju živote, posebno u slučajevima kada se zdravlje pacijenata naglo pogorša.
Od 36 korona pacijenata s teškim simptomima do sredine aprila Voshaar ističe da je intubirao samo jednog pacijenta s teškim neouromišićnim poremećajem. Bio je to njegov jedini pacijent koji je preminuo, dok se 31 pacijent oporavio.
Vodeći njemački pulmolog Voshaar rekao je da neki ljekari u Njemačkoj pristupaju problemu s plućima kod korona pacijenata na isti način kao što bi liječili upalu pluća. Kod zdravoga pacijenta, saturacija kisika, odnosno količina kisika u krvi, iznosi oko 96%. Kada bi ljekari provjeravali pacijente i uočili smanjene razine, bili su skloni brzopleto reagirati i žurno stavljati pacijente na respirator, tvrdi Voshaar.
On i drugi ljekari smatraju da neka druga testiranja mogu pomoći prije intubacije. Voshaar se vodi drugim parametrima kod pacijenata, uključujući otkucaje srca i brzinu disanja. Također im je jedan od putokaza ultrazvuk pluća.
