Vlast obično u glavu udara prvo one nižerangirane, one koji se najmanje pitaju i one koje, pokazat će se na kraju, vlast nikad nisu trebali ni okusiti.
Takvi se s prvim dodirom moći otuđe od naroda, silu koriste protiv onih koji su im je i dali, a oličenje takvih jeste NiP-ovka Mia K. Abazović.
Jedan komentar ustvari je razotkrio zašto ljudi poput nje nikad ne bi trebali imati vlast jer sebe smatraju oličenjem moći, djeliteljima pravde i gospodarima života i smrti.
“Hiperprivilegirana kasta koja ima novca priuštiti si enormno visoke cijene stanova u KS zahtjeva više?! Nije vam se trebalo dati ništa”, napisala je državna zastupnica kritizirajući mlade koji protestiraju zbog malih subvencija za kupovinu stana.
NiP-ovka ima pravo kada kaže da im nije trebalo dati ništa, ali problem je što ona ne kritizira vlast koja je izmislila nakaradnu subvenciju nego one koji je koriste.
Abazovićki ne smeta što je vlast koju predvodi njena stranka osmislila još jednu socijalnu kategoriju koju pokriva novcem svih nas. Umjesto da stvaraju dodatna radna mjesta i veliki rast plaća tako da svi mogu sebi kupiti stan - NiP i ostatak ekipe skontao je da bi našim parama mogao krpiti budžete izabranog dijela mlade populacije.
Abazovićka je izabrala pak u pojam ubijati one koji su odlučili iskoristiti lošu politiku njene stranke. Za nju su to hiperprivilegovani mladi jer su u stanju - ili pak njihovi roditelji - da kupe stan. To su isti oni građani koji pune budžet kako bi i ona i njen muž primili enermno visoke plaće.
Radi se o politikama koje ne vide svoju grešku, nego grešku vide u onima koji primjete nakaradnost i nelogičnost.
Iste te politike obećavale su, i na vlast došle zbog toga, da će promijeniti stanje i politike koje su nas i dovelo do toga da mladima trebaju uopće subvencije da riješe sebi stambeno pitanje. U svojoj nesposobnosti da riješe problem uhljebarskim politika, navikavanjem građana na milostinju i nerad, sad krivca traže u drugima.
NiP-ovka je dakle izabrala ružiti one koji su se usudili pulenima njene stranke reći da nisu zadovoljni pa im čak i zaprijetiti da neće više ništa ni dobivati ukoliko budu tako neposlušni.
Abazovićka dakle očito želi biti ona vlast (ili pak diktatura?!) gdje ćemo se svi diviti njenim potezima, pa čak i kad su loši, biti zadovoljni onim što dobijemo, pa čak i ako je malo - jer bi mogli ostati bez svega.
Slični likovi pojavljuju se i u slavnom “Idiotu”, djelu Dostojevskog. No stvari ne završe baš dobro.
