Izgleda da biljke "vrište" od bola ako ih neko povređuje.
Možda se ne oglašavaju na isti način kao ljudi, ali definitivno pod stresom emituju zvukove koji na ultrazvučnim frekvencijama (koje mi ne čujemo) zvuče kao pucketanje.
Na taj način, smatraju naučnici, verovatno okolini šalju poruke o mogućoj pretnji.
Biljke pod stresom
"Čak i u potpuno tihom polju postoje zvukovi koje mi ne čujemo, a koji nose određene informacije. Neke životinje mogu čuti te zvukove pa se možda tamo događa velika akustična interakcija", objasnila je evolucijska biološkinja Lilah Hadanj sa Univerziteta Tel Aviv u Izraelu.
"Biljke sve vrijeme razmjenjuju informacije sa insektima i drugim životinjama. Mnogi od tih organizama komuniciraju putem zvuka. Tako da bi bilo vrlo čudno da biljke uopće ne koriste zvuk", dodala je ona.
Naime, kada su biljke pod stresom, one nisu tako pasivne kao što mnogi pretpostavljaju, prenosi B92.
One prolaze kroz neke prilično dramatične promjene. Jedna od najvidljivijih (barem nama ljudima) je ispuštanje prilično snažnih aroma. Također mogu da promijene svoju boju i oblik.
Ove promjene mogu signalizirati opasnost drugim biljkama u blizini, koje onda angažuju odbrambene mehanizme, ili privlače životinje kako bi se onda one pozabavile štetočinama koje bi mogle naštetiti biljci.
Bilježili razlike
No, do sada nije bilo sasvim istraženo da li biljke emituju druge vrste signala – poput zvukova. Prije nekoliko godina Lilah Hadanj i njene kolege otkrili su da biljke mogu detektovati zvuk.
Stoga je logično sljedeće pitanje bilo mogu li ga i proizvoditi?
Kako bi to otkrili, snimali su biljke paradajza i duhana pri različitim uslovima. Prvo su evidentirali biljke koje nisu pod stresom, kako bi dobili osnovnu vrijednost.
Zatim su snimali biljke koje su bile dehidrirane i one kojima su odrezali stabljiku. To su prvo bilježili u zvučno izolovanoj akustičnoj komori, a zatim u normalnom okruženju staklenika.
Nakon toga su pomoću kompjuterskog algoritma bijležili razlike između zvukova koje proizvode biljke koje nisu u stresu, kojima su isjekli stabljiku i koje su bile dehidrirane.
Naime, zvukovi koje biljke emituju nalik su pucketanju ili škljocanju. Samo se sve to dešava na frekvenciji previsokoj da bi je ljudi mogli razaznati.
One koje nisu pod stresom uopće ne proizvode mnogo buke. Samo se druže u tišini i odmaraju. Nasuprot tome, biljke pod stresom ispuštaju u prosjeku oko 40 klikova na sat, zavisno o vrsti.
A biljke lišene vode kao da snimaju pejsmu u studiju. Škljocaju sve češće i prije nego što se pokažu prvi vidljivi znakovi dehidracije. To dodatno eskalira kako se suše. Zatim se polako stišavaju kad krenu da venu.
Algoritam je uspio da razlikuje te zvukove, kao i vrste biljaka koje ih emituju. I ne radi se samo o biljkama paradajza i duhana.
Biljna aktivnost
Tim je kasnije testirao razne biljke i otkrio da je "glasanje" prilično uobičajena biljna aktivnost. Naime, zabilježili su zvukove i kod pšenice, kukuruza, grožđa i kaktusa.
No, postoje još neke nepoznanice. Na primjer, nije jasno kako tačno proizvode te zvukove.
U nekim prethodnim istraživanjima je otkriveno da dehidrirane biljke prolaze kroz proces kavitacije. Pri njemu se u stabljici formiraju mjehurići kiseonika koji se šire i skupljaju. To bi moglo stvarati zvuk koji nalikuje pucketanju.
Ne znamo da li "vrište" i kada naiđu na neke druge opasnosti.
Patogeni, izloženost UV zračenju, ekstremne temperature i drugi nepovoljni uslovi također mogu podstaći biljke da počnu pucketati poput plastične folije s mehurićima.
"Sada kada znamo da ispuštaju zvukove, sljedeće pitanje je – ko bi ih mogao čuti? Trenutno istražujemo reakcije drugih organizama, kako životinja tako i biljaka, na ove zvukove te našu sposobnost da identifikujemo i interpretiramo zvukove u potpuno prirodnim okruženjima", rekla je Lilah Hadanj.
Istraživanje naziva "Sounds emitted by plants under stress are airborne and informative" objavljeno je u časopisu Cell.
