Nauka još uvijek ne zna kako je nastao prvi život na Zemlji. Jedan od prijedloga je da su gradivni blokovi stigli iz svemira, a sada je novo istraživanje nekoliko meteorita bogatih ugljikom dodalo težinu ovoj ideji, piše Science Alert.
Koristeći nove, iznimno osjetljive tehnike analize meteorita, tim predvođen naučnicima sa Univerziteta Hokkaido u Japanu otkrio je organske spojeve koji čine samu okosnicu molekula nukleinskih kiselina zajedničkih cijelom životu kakvog poznajemo – DNK i RNK.
Istraživači su analizirali tri meteorita bogata ugljikom: meteorit Murchison koji je pao u Australiju 1969., meteorit Murray koji je pao u Kentucky 1950. i meteorit Tagish Lake koji je pao na Zemlju 2000. godine, u Britansku Kolumbiju.
Iako su meteoriti nedavno utjecali na naš planet, oni su uistinu stare svemirske stijene, koje su vjerovatno postojale u ranim fazama Sunčevog sistema ili čak prije.
Meteoriti bogati ugljikom su riznica organskih spojeva. Kada je riječ o nastanku molekula DNA i RNA na Zemlji, spojevi koji nas posebno zanimaju su nukleobaze – dijelovi koji se slažu zajedno, tvoreći duge lance genetskih informacija.
Postoje dvije glavne klase nukleobaza: pirimidini i purini. Zahvaljujući nevjerojatnoj osjetljivosti tehnika analize, autori nove studije otkrili su nekoliko pirimidina u uzorcima meteorita koji su prethodno izbjegli detekciju.
"Otkrili smo široku paletu pirimidinskih nukleobaza i njihovih strukturnih izomera iz oba Murchisonova ekstrakta, od kojih većina prije nije bila otkrivena u meteoritima", piše istraživački tim u svom radu.
Eksperimenti koji su simulirali sadržaj svemirskih materijala sugerirali su prisutnost različitih nukleobaza "tamo vani", "što sugerira da su ove klase organskih spojeva posvuda prisutne u izvanzemaljskim okruženjima unutar i izvan Sunčevog sistema", piše tim.
Nizovi DNA i RNK imaju strukturnu "kičmu" koja se sastoji od šećerno-fosfatnog lanca. Nukleobaze se vežu za ove šećere; u DNK se uparuju na specifične načine, tvoreći "prečke" u spiralnim ljestvama.
Nukleobaze purina i pirimidina uvijek se vežu zajedno unutar DNK zbog svoje strukture i vrsta vodikovih veza koje mogu formirati. To znači da je omjer purinskih i pirimidinskih nukleobaza uvijek konstantan unutar molekule DNA. Te su nukleobaze nastale fotokemijskim reakcijama među raznim materijalima koji se kreću u svemiru, čak i prije formiranja Sunčevog sistema.
Autori sugeriraju da je tokom kasnog razdoblja teškog bombardiranja rane Zemlje, prije otprilike 4 do 3,8 milijardi godina, različiti raspon ovih gradivnih blokova mogao biti dostavljen na naš planet putem udara meteorita. "Stoga se smatra da je dotok takvih organskih tvari odigrao važnu ulogu u kemijskoj evoluciji primordijalne faze Zemlje", pišu oni.
Dobit ćemo više uvida u ovu ideju kada nam misije na asteroid Ryugu i Bennu pruže uzoraka i više izvanzemaljskog materijala za proučavanje. Nekontaminirani uzorci omogućit će istraživačima da dalje utvrde jesu li te molekule mogle biti donesene meteoritima na Zemlju.
Istraživanje je objavljeno u časopisu Nature Communications.
