Paralizovani čovjek je mogao da hoda samo razmišljajući o tome zahvaljujući elektronskim implantatima u mozgu. Medicinski stručnjaci ovaj podvig smatraju historijskim.
Gert-Jan Oskam, 40-godišnji Holanđanin, paraliziran je u biciklističkoj nesreći prije 12 godina.
Elektronski implantati bežično prenose njegove misli na njegove noge i stopala putem drugog implantata na kičmi.
Sistem je još uvijek u eksperimentalnoj fazi, ali vodeća britanska humanitarna organizacija nazvala je ovo "veoma ohrabrujućim".
"Osjećam se kao dijete koje ponovo uči da hoda", rekao je Oskam za BBC. Sada također može stajati i penjati se stepenicama.
"Bio je to dug put, ali sada mogu da ustanem i popijem pivo sa svojim prijateljem. To je zadovoljstvo koje mnogi ljudi ne shvataju."
Razvoj ove tehnologije, objavljen u časopisu Nature, vodili su švicarski istraživači. Profesor Jocelyne Bloch sa Univerziteta u Lozani, neurohirurg koji je izveo delikatnu operaciju ugradnje implantata, naglasila je da je sistem još uvijek u fazi osnovnog istraživanja i da je mnogo godina daleko od toga da bude dostupan paraliziranim pacijentima.
Ali, rekla je za BBC, da je cilj tima da ga iznese iz laboratorije u kliniku što je prije moguće.
"Nama je važno ne samo da imamo naučno ispitivanje, već da na kraju omogućimo veći pristup većem broju ljudi sa povredama kičmene moždine koji su navikli da slušaju od ljekara da se moraju naviknuti na činjenicu da se više nikada neće pomjeriti", rekla je ona.
Harvey Sihota je izvršni direktor britanske dobrotvorne organizacije Spinal Research, koja nije bila uključena u istraživanje. Rekao je da predstoji dug put prije nego što tehnologija postane opšte dostupna, ali je razvoj opisao razvoj kao 'veoma ohrabrujući'.
"Iako ima još mnogo toga za poboljšati s ovim tehnologijama, ovo je još jedan uzbudljiv korak na putu neurotehnologije i njene uloge u obnavljanju funkcije i nezavisnosti našoj zajednici s ozljedama kičmene moždine."
Operacija vraćanja Gert-Janovog pokreta izvedena je u julu 2021. Profesor Bloch je izrezao dvije kružne rupe na svakoj strani njegove lobanje, prečnika 5 cm, iznad regija mozga uključenih u kontrolu pokreta. Zatim je umetnula dva implantata u obliku diska koji bežično prenose moždane signale.
Švicarski tim razvio je algoritam koji ove signale prevodi u upute za pomicanje mišića nogu i stopala putem drugog implantata umetnutog oko Gert-Jan-ove kičmene moždine - koje je profesorica Bloch zamršeno spojila na nervne završetke povezane s hodanjem.
Istraživači su otkrili da je nakon nekoliko sedmica treninga mogao stajati i hodati uz pomoć hodalice. Njegovo kretanje je sporo, ali glatko, kaže profesor Gregoire Courtine sa Ecole Polytechnique Federale u Lozani (EPFL), koji je vodio projekat.
"Vidjeti ga kako hoda tako prirodno je tako dirljivo", rekao je. "To je promjena paradigme onoga što je prije bilo dostupno."
