Sakib Ademović već 28 godina živi nedaleko od Prizrena na jugozapadu Kosova, a stalno sanja Gornje Vrsinje kod Vlasenice u Bosni i Hercegovini (BiH), odakle je rodom.
U selu mu sve spaljeno
Ovaj sedamdesetogodišnjak trenutno nema mogućnost da posjeti svoje selo.
On nema važeća putna dokumenta ni Kosova ni Bosne i Hercegovine.
Sakib je došao na Kosovo tokom rata u Bosni i Hercegovini. Rat ga je sa roditeljima zatekao u Han Pijesku, 30 kilometara od rodnog mjesta, gdje je radio u poljoprivrednom kombinatu.
Nakon što mu je u selu sve bilo spaljeno, a pojedini članovi rodbine i ubijeni, kaže da su sa porodicom pokušali da pronađu utočište van BiH.
"Moj brat Nijazim, koji se tada zatekao u blizini Sarajeva, je školskog druga Srbina, koji je bio pilot helikoptera, zamolio da nas nekako izvuče iz Han Pijeska i prebaci u neko mjesto gdje nema toliko opasnosti", kaže Sakib.
"On nas je obavestio kada i gdje da ga čekamo u Sokocu (gradić u blizini Sarajeva) pošto je sa Pala (opština u Istočnom Sarajevu, dio Republike Srpske) prevozio ranjenike. Po dogovoru, mi smo tamo otišli i onda nas je prevezao do Batajnice u Beogradu. Pilot je poslije toga nastavio svoj posao a mi smo došli na Kosovo gdje sam u selu Koriša kod Prizerna imao sestru", ispričao je Sakib.
U ovom albanskom selu na putu Prizren - Suva Reka par godina su živjeli kod sestre. Kada više zet nije mogao finansijski da izdrži, odselili su se u Prizren, a Sakib je počeo da radi u poljoprivredi.
Ubrzo su mu umrli roditelji, a brat je, nakon ženidbe, napustio Kosovo.
Sakib je, kako kaže, često ostajao bez posla i krova nad glavom sve dok nije upoznao Ismeta Ališanija iz prizrenskog kraja.
Ima krov nad glavom i dobija hranu. Na tome mu je, kaže, zahvalan.
Ljudi dobre volje
Međutim, smatra da bi mu bilo kakva pomoć bila od velikog značaja. Stoga je prošle godine, po prvi put od kada je na Kosovu, otišao u opštinsku Kancelariju za zajednice i povratak u Prizrenu kako bi se prijavio, zatražio da mu se riješi status i daju kosovska dokumenta. Ne zna da objasni zašto je toliko čekao i što do sada nije riješio ova pitanja.
Navodi da ima samo ličnu kartu iz perioda SFRJ, izvod rođenih i uvjerenje da je državljanin BiH kao i da nije osuđivan u periodu kada je živio u rodnom kraju.
Kosovska dokumenta bi mu omogućila da stekne i pravo na staračku penziju ili socijalnu pomoć.
Međutim, Igbala Fazljiji-Rama, vršiteljka dužnosti rukovodioca opštinske kancelarije za zajednice i povratak u Prizrenu, u izjavi za RSE međutim kaže da Ademovića ne mogu "nigdje da svrstaju".
"Ademovića ne možemo da svrstamo ni u jednu ni u drugu kategoriju. Tražio je da mu obezbjedimo bilo kakav dokument kako bi regulisao svoja prava, računajući i penziju. Konsultovala sam nadležne u opštini i na početku smatrala da mu to ne možemo obezbjediti jer sam znala da on uopšte nije prijavljen", navodi Fazljiji-Rama.
Iz opštine kažu da je Sakib Ademović u dokumentaciji komesarijata za izbeglice Kosova i opštinske organizacije Crvenog krsta u Prizrenu evidentiran kao izbjeglica 1999. u Kukešu na sjeveru Albanije za vrijeme NATO intervencije na SR Jugoslaviju kada je sa ostalim, uglavnom Albancima, istjeran iz sela Koriše gdje je tada živio.
Fazljiji-Rama obećava da će ovih dana razgovarati sa gradonačelnikom, pošto je već zakazala sastanak.
U opštini su inače spremni da mu izgrade kuću. Problem je što na svoje ime nema plac i kosovska dokumenta.
Na osnovu Zakona o državljanstvu, državljanstvo Kosova se između ostalog dobija rođenjem na Kosovu, adaptacijom, te naturalizacijom.
Kako bi se državljanstvo dobilo naturalizacijom, potrebno je da osoba na dan podnošenja zahtjeva bude punoljetna, da ima petogodišnji neprekidan boravak na Kosovu nakon dobijanja dozvole za stalni boravak, te i da ima dovoljno materijalnih sredstava da obezbjedi život sebi bez korištenja socijalne pomoći i dr.
Sakib nastavlja da živi od ljudi dobre volje uz želju da još jednom posjeti svoj rodni kraj.
