"Najviše mi nedostaje miris mog sina kad ga poljubim, miris tijela moje žene", kaže Jean-Michel Maillard koji pati od anosmije, simptoma koji pogađa sve veći broj ljudi zaraženih koronavirusom.
Anosmija je gubitak čula mirisa, nevidljivi hendikep s kojim je psihički teško živjeti i za koji nema pravog lijeka.
Sve veći broj ljudi zaraženih koronavirusom pati od anosmije, a neki od njih suočavaju se i s dugoročnim gubitkom čula mirisa.
"Anosmija ti oduzme sve mirise u životu, to je pravo mučenje”, kaže Maillard, predsjednik francuske grupe koja pruža podršku oboljelima putem udruženja Anosmie.org.
Takva vam dijagnoza onemogućava da udahnete miris svježe jutarnje kafe, svježe pokošene trave ili miris sapuna na koži, kaže Maillard koji od gubitka čula mirisa pati otkad je doživio nesreću.
Ljudi s anosmijom ne mogu reagirati na opasnosti, ne mogu osjetiti miris dima, curenja plina ili neoprane kante za smeće.
I konzumiranje hrane potpuno je drukčije iskustvo jer ne možemo osjetiti miris onoga što volimo najviše jesti, kaže Alain Corre, otorinolaringolog u pariškoj bolnici Rothschild.
Nosni polipi, hronični rinitis, dijabetes, Alzheimer ili Parkinsonova bolest samo su neki uzroci anosmije, a sada se na istome popisu našao i koronavirus, kaže Corre.
"Kada ljudi trajno izgube osjet njuha, zamjećuju stvarne promjene u kvalitetu života te se kod njih razvija razina depresije koju ne bi smjeli zanemariti."
Ako takvo stanje potraje treba potražiti stručnu pomoć.
"Biti lišen čula njuha na mjesec dana, ne predstavlja veći problem", kaže Maillard.
"No nakon dva mjeseca to postaje problem, a nakon šest mjeseci pojedinac se zatekne potpuno sam u zamci", kaže Maillard.
Nema specifične terapije za liječenje anosmije.
Treba pronaći uzrok, kaže Corre, dodajući da je "problem kod anosmije povezane s koronavirusom taj da liječenje virusne infekcije najčešće nema utjecaja na povratak čula mirisa".
"Prvi podaci pokazuju da se oko 80 posto pacijenta s covidom-19 oporavi u manje od mjesec dana, a često i brže - u osam do 10 dana.”
Ostalima ta bolest može uništiti njušne neurone koji detektiraju mirise, no dobra je vijest da se oni mogu regenerirati.
Dvije pariške bolnice, Rothschild i Lariboisiere, objavile su studiju "CovidORL" o tom fenomenu, testirajući različite načine ispiranja nosne šupljine.
Liječenje na bazi kortizona pokazalo se učinkovitim i ulijeva nadu, kaže Corre.
Drugi je pristup ponovno učenje mirisa, odnosno nastojanje da se pacijent prisjeti mirisa.
Corre savjetuje da se izabere pet mirisa namirnica ili začina, poput cimeta, timijana i sličnih. Potrebno je udisati njihove mirise i istodobno promatrati začine ili namirnice dvaput dnevno po pet do 10 minuta.
Udruženje Anosmie.org pokrenula je program ponovnog učenja mirisa pomoću eteričnih ulja u suradnji s Hiracom Gurdenom iz Nacionalnog centra za naučna istraživanja (CNRS). Program je zasnovan na istraživanju Thomasa Hummela.
"Od marta smo dobili stotine poziva i e-mailova ljudi zaraženih covidom-19 koji su potražili pomoć jer su izgubili čulo njuha”, rekao je Gurden.
Maillard je prošle zime pohađao program te je uspio zapamtiti četiri mirisa, a danas ih pamti već desetak, među kojima i miris ribe, cigareta i eteričnog ulja ruže.
"Uspio sam pronaći čak i parfem koji mogu namirisati”, rekao je zadovoljno Maillard.
