Statistike otkrivaju da polovina brakova završava razvodom, a više od 50 posto muškaraca i žena ima vanbračne afere. Bolja slika nije ni u netaknutim brakovima. Procjenjuje se da se 20 posto bračnih partnera seksa tek manje od šest puta godišnje.
Antropolozi i zoolozi već deceniju tvrde da je manje od tri posto sisara prirodno monogamno te da to nije, kako životinjama, tako ni ljudima, u prirodi. Ljudi uglavnom teže monogamiji jer genetski smatraju da je intimnost ugodnija, a time ju je lakše postići. Fiziološki faktori također igraju svoju ulogu.
Tako ljudi s višim nivoom testosterona teže mogu ostati monogamni. Moderna tehnologija, kao što su internet i mobiteli promijenili su lice monogamije u posljednjih nekoliko godina jer su pružili ljudima lakšu mogućnost preljube.
Seksualni instinkt može se okrenuti u vlastitu korist u monogamnom odnosu, a ne protiv sebe, tvrde stručnjaci. Urođene muške i ženske osobine mogu monogamiju u vezi učiniti neodoljivom za oboje jer povećavaju seksualnu želju, a istovremeno mame suprotni spol.
Žene imaju urođenu ženstvenost, koja ih čini otvorenima, ranjivima i osjetljivima prema muškarcu. Oboje imaju koristi od toga jer omogućava dublji nivo seksualnog ispunjenja budući da je ženama lakše nakon što se otvore i povjere, a muškarac joj može pružiti zaštitu i utočište.
U obrnutom slučaju, ako je muškarac nježan, partnerica se osjeća sigurno i voljeno uz njega, a stvara se i spona povjerenja. Ukoliko se ove uloge izmjenjuju, i strast prema osobnosti partnera održava, ostati vjeran nije tako nemoguće.
