Rajsferšlus, patentiran prije 130 godina, postao je dio svakodnevice tek nakon više decenija.
Danas je sveprisutan. Prvo nije bio prikladan za žene. Neki proizvođači i dalje odvajaju rukovanje po spolovima.
Preživio i specijalnu dugmad
Preživio je i specijalne dugmiće na trapericama i milione naleta bijesa: ko od nas nije na sav glas opsovao kada nam se komadić tkanine uvukao i nemilosrdno blokirao rasjferšlus, pa ne može ni naprijed ni nazad?
Uprkos svim problemima, Rajsferšlus brani svoj nezvanični status nezaobilaznog modnog detalja više nego ikad.
To govori nešto u svijetu punom izuma i pohlepe za optimizacijom – 130 godina nakon što je registriran kao patent, prenosi DW.
Već 1850-ih učinjeni su prvi pokušaji da se na tržište dovede kopča za odeću bez prekida – patentni zatvarač. Ali prvi rajsferšlusi brzo bi zahrđali. Sami su se otvarali, bili nezgodni za korištenje, a i preskupi.
Američki putujući trgovac Whitcomb Judson ga je usavršio 1890., za što je dobio patent 29. augusta 1893. godine.
Ubrzo je na Svjetskoj izložbi u Chicagu predstavio svoj izum namjenjen kao zamjena za dugačke vezice na čizmama. Nažalost, nisu svi smatrali da je vezivanje cipela tako zamorno kao Jadson, jer je njegov izum naišao na široku – nezainteresiranost.
Drugi pokušaj
Tek deset godina kasnije, on i jedan njegov partner ponovo su pokušali proboj na tržište, s poboljšanom tehnologijom.
Historičari kažu da je sam Judson u međuvremenu pokazao više zanimanja za razvoj drugih izuma. Možda je zato na kraju i odustao od rajsferšlusa.
No, na njegovoj ideji nastavili su raditi drugi. Kada je osnovni mehanizam konačno dospio u serijsku proizvodnju, vojska Sjedinjenih Američkih Država je tokom Prvog svjetskog rata bila jedan od prvih kupaca.
Rajsferšlus je korišten na mornarskim čizmama i vodootpornoj odjeći. Kasnije su korišteni i drugi materijali, kao što su najlon i plastika. Jednog trenutka su se rajsferšlusi mogli otvoriti sa oba kraja.
No, osnovni princip se zadržao do danas: dvije fleksibilne trake tkanine, svaka sa redom metalnih ili plastičnih zubaca, spajaju se pomoću klizača na kojem je mali držač kojim se povlači gore-dole.
Tek kasnih 1930-ih izum je konačno napravio revoluciju u modi.
Kao što nije bilo neuobičajeno za tadašnje modne inovacije, u početku je bio rezervisan samo za muškarce. Za žene nije bilo prikladna odeća koja se brzo otvarala.
Nije bio prikladan za žene
Pritom su žene imale koristi od pronalaska, jer je rajsferšlus činio nepotrebnim naporno vezivanja vezica ili petljanja s kukicama i ušicama.
Posebno rajsferšlus u međunožju nije bio prikladan za žensku modu. Otvori su morali biti sa strane kako ne bi skretali pažnju na intimno područje.
U Njemačkoj su, sve do 1960-ih, uglavnom muškarci nosili pantalone sa šlicem naprijed. Sve dok traperice nisu započele svoj trijumfalni marš i dok rodna segregacija odjeće nije bila ukinuta barem na tom mjestu.
Kod nekih proizvođača rukovanje rajsferšlusom i dalje se razlikuje u zavisnosti od spola. Neki se na ženskoj odjeći mogu zatvoriti lijevom rukom, dok se muška odjeća obično zatvara desnom.
To je naslijeđe preklopa s dugmadima iz ere prije rajsferšlusa - dugmad na ženskoj modi bila je raspoređena na suprotnoj strani, jer su bogate dame oblačile njihove služavke.
Uzgred budi rečeno, rajsferšlus je pokazao izdržljivost prilično brzo nakon što je bio spreman za tržište.
Krajem 1950-ih, američka svemirska agencija NASA je prvo razvila odijela pod visokim pritiskom, a kasnije i svemirska odijela koja su se mogla zatvoriti rajsferšlusima.
Dizajnirani su da drže vakuum. Čak su korišteni i prilikom sletanja na Mjesec misije Apolo 11 u julu 1969. godine.
Stigao i do NASA-e
Međutim, pošto odijela nisu bila pogodna za duge boravke u svemiru, kao što je danas uobičajeno, NASA je na kraju odbacila rajsferšlus. No, nasljednici NASA-ine tehnologije, otporni na vatru i hemiju, i danas su traženi u vatrogasnim službama i hemijskim postrojenjima.
Naravno, rajsferšlus je postao je i dio pop-kulture. Koliko bi buntovno izgledali Marlon Brando ili James Dean da nisu imali na sebi poluotovrene kratke jakne s rajsferšlusom?
Mogao je rajsferšlus i da izazove skandal. Rolling Stonesi su 1971. objavili svoj legendarni album „Sticky Fingers", čiji je omot dizajnirao Andy Warhol.
Na fotografiji traperica rajsderšlus je bio pravi i mogao se otvoriti i zatvoriti. Danas se taj omot prodaje za nekoliko stotina eura.
Iako iza rajsferšlusa nije bilo ničeg uvredljivog, već muškarac u bijelim pamučnim gaćama, izbio je skandal. Diktator Franco čak je zabranio prodaju tog albuma u Španiji, jer je to sve „opsceno".
Naslovne strane mnogih izdanja knjige „Strah od letenja" također je krasio rajsferšlus, doduše samo nacrtan. Književnica Erica Jong svjetsku slavu je stekla tim romanom objavljenim 1973. u kojem je skovala izraz „seks bez rajsferšlusa", koji je ubrzo ušao u leksikon popularnih izraza.
Tamo je opisan kao „seksualni susret ljudi koji nisu u vezi, iz čiste želje, oslobođen skrivenih motiva, i bez igre moći".
Jong kaže da je to „najčišća stvar koja postoji" i objašnjava da je „bez rajsderšlusa", jer „kada se nađete, rajferšlusi otpadaju kao latice ruže, donji veš je otpuhan u jednom dahu kao zrelo sjeme maslačka."
Čak 130 godina nakon patentiranja, rajsferšlus uglavnom neometano egzistira širom svijeta. Samo japanski proizvođač IKK proizvede oko 1,5 milijardi komada svake godine.
Savršenstvo rajsferšlusa vjerojatno leži u njegovoj nesavršenosti. To je prirodni pratilac koji se rijetko svjesno cijeni i primjećuje - osim kada se zaglavi.
