Bio je sinoć Željko Komšić kod Senada Hadžifejzovića. Nije dugo bio.
Kada god vam neko ponavlja vaše ime u emisji, pa i u životu, nekoliko puta bez ikakvog razloga, znajte da razlog ipak postoji - želi da vam se dodvori, a nerijetko i da uzme sebi vremena za razmišljanje.
Kada pritom neko kaže dragi, znajte da tu nešto nije u redu. Nije lekcija, al eto, pripazite na kontekst kada vam se to dešava.
U najljošijem nastupu ikad igdje čovjek je rekao stotinjak puta "Senade"
Najučestalije ponavljanje imena u našem medijskom prostoru je na Face TV-u "Senade" (decenijama) i odnedavno "Zvonko" (kada ih mlađahni i beskompromisni Komšić nakači i verbalno ispreskače da ne znaju šta im se, pobogu, zbiva).
Ovo Senade je posebna priča. "Dragi Senade šta nam ovo rade", kazala bi Hanka Paldum da se nije obraćala Nedimu. No, niko nikada u medijskom prostoru nije više puta zazvao Senade od Željka Komšića.
Pristaje mu to, mahalac s Trga heroja koji će spomenuti tom istom Senadu godinu 1992. u sinoćnjem razgovoru. Dokle, pobogu, više? Je li dosta?
No, bez nje on ne bi bio što jeste. Zlatni ljiljan.
Problem u ovim našim okolnostima je što je Željko, Zlatni ljiljan (hvala mu na tome), na osnovu toga gradi nesalomljivu karijeru, a 30 godina od tog njegovog - djeluje više patetično nego sramotno.
Pitanje jednog tinejdžera: Dragi Željko, hoćeš li nas rođene u ovom mileniju popustiti s tvojim zaslugama u ratu. Ima i naših roditelja što su krvarili, a sad golubove hrane?
E, sad zamislite nekog ko se rodio 2000. i sluša našeg Željka kod Senada. Šta on može pomisliti?
Psiholog (a, složit će se hiljade mladih koji ako su ga gledali kod Senada) reći će: Pa kome ovaj priča, ko ga shvata, postoji li iko neutralan kome je ovaj uvjerljiv?
U najljošijem nastupu ikad, igdje, čovjek je rekao stotinjak puta "Senade", a nijednom nije prokomentirao što li to onaj mnogo uvjerljiviji i zanimljiviji Zlatko Miletić (stotine hiljada pregleda emisije na Youtubeu) napusti tu besmislenu stranku.
Niti tretirao ni besmislenog Vlatka Glavaša (po čemu on ikakve veze ima s politikom), a ni Bibiju Kerlu (opskurno-apolitičnu gurmanku), ljude koji ni po čemu ne napraviše ljepšu zemlju, nego su samo uhljebi kao i njegov divni prijatelj Rusmir Mesihović kojeg od milja zovu Šanko.
Taj najednom dođe i dobar je Sebiji Izetbegović koja ga onomad optuži da je din-dušmanin. Ta priča, evo ne mora nijedna više, posjeduje svaki integritet da nam opiše paradigmu beščašća i kabasto-otpadnog političkog ambijenta... Ma hajte, molim vas, "nećemo se ženit'".
Željkanu našem ne treba ništa - osim da vrati malkice kredita - servira nama lakovjernima tu skromnu, komšijsku priču. On će sve sam, šatro. Majko.
Treba na osnovu svih Senade, svakog "auf" i teatralnog dizanja ruku čovjeku koji bi u Jugoslaviji bio eventualno predsjednik Općine Novo Sarajevo vjerovati da će nas on izvući iz belaja. Inšalah, mašalah, kako reče. Znate što? Zato što će on nekome dati po prstima.
Strašna ubleha od čovjeka koji će sve sam (Nazif Gljiva bi rekao: pobij ih sve i vrati se sam) najupečatljiviji je poraz socijaldemokratije i vjere da išta u ovoj zemlji može biti OK.
Ego-triper (ako vam u emisiji kaže sa nije estradna zvijezda i to ponovi nekoliko puta - to vam je čvrst dokaz da jeste) klasični je primjer fol-mentaliteta zbog kojeg nama nema selameta.
P. S. Nemoj više, dosadno je
P. S.
Dragi Željkane (dobio ime po FK Željezničar, koji je paradigma potlačenih, ugnjetavanih...) ko te natjera da ideš sa SDA u kantonu? ANP? Priča koja maksumče ne može pridobiti... Trabunjanje koje bjesomučno i sterilno ponavlja kod "dragog Senada"
Dakle, samo zbrojimo koliko Senada i koliko ne znam...
Svakom iole obrazovanom bit će jasno: Super je što si Draganu Čoviću oduzeo pravo da se iživljava u Predsjedništvu, ali ne pričaj kod Senada, niti igdje općinski čovječe. Nemoj više, dosadno je.
Svjesni smo da gestikulacije rukama, aufovi i Senade negdje prolaze, ali borba za mladost i budućnost ove zemlje patetičnija je od svake nove numere Đorđa Balaševića.
