Prava drama odvijala se na utakmici posljednjeg kola Premijer lige BiH. Teško se sjetiti kada je jedan derbi proizveo toliko tenzija i haosa kao onaj između Željezničara i Borca u kojem su se gosti radovali pobjedi rezultatom 2:1.
Utakmica Željezničara i Borca jedna od najkontroverznijih u posljednjih nekoliko godina
Do pobjede su Banjalučani došli iz ofsajda, Željezničaru je pritom poništen i gol, dobili su i crveni karton… Zbog suđenja trener sarajevskog kluba Edis Mulalić je utakmicu nazvao “najodvratijom ikad”. A suđenje je isprovociralo navijača koji je umalo platio glavom.
Navijač Plavih po imenu Irfan Hodžić izrevoltiran sudijskim odlukama okliznuo se i pao sa zapadne tribine. Nastao je muk. Srećom, doktori su brzo reagovali i sve je prošlo bez većih posljedica, a danas je izašao i iz bolnice. Otkrio je to na samom početku razgovora za Reprezentacija.ba portal.
"Sada sam dobro, hvala što ste me pozvali i što se uopšte interesujete za to. Imao sam operaciju, povrijedio sam nogu koja me i dalje boli, pijem tablete, ali može se trpiti. Sve dođe i prođe, kaže Hodžić i potom se prisjeća kako je došlo do nesretnog slučaja:
" Vidite, volim Željezničar, srčano doživljavam sve ono što se dešava na terenu. Ta utakmica je od početka bila napeta, poveli smo, zatim primili gol, onda su nam drugi poništili. Svašta nešto se izredalo. Nakon jedne u nizu diskutabilne odluke jednostavno mi je pao mrak na oči. Iz protesta sam prišao prema ogradi na zapadnoj tribini koja je prilično niska, a kako je kiša padala taj dan, bilo je klizavo i na kraju sam se okliznuo. Pao sam cijelom težinom na ogradu i prevagnulo me. Srećom, dočekao sam se na nogu. Na kraju je ustanovljena fraktura platoa tibije, pokidani su medijalni ligamenti, mišić, a slomljen je mali i prst na ruci.
Ljubav prema Želji od malih nogu
Hodžić je inače uposlenik Opće bolnice “Abdulah Nakaš”, asistent je prilikom operacija. Otkriva i kako ga je iznenadila gesta ljudi iz Željezničara.
"Nakon pada najbitnije mi je bilo da vidim je li kičma u funkciji. Nakon toga sam odahnuo. Kako već radim u bolnici, znao sam i ko će me operisati i šta me sve čeka, pa i nisam bio nešto uplašen. Nedugo potom zvali su me i iz kluba. Prvo sportski direktor Samir Bekrić, zatim Nedim Mekić, Edin Cocalić, pa direktorica kluba. Svi su se interesovali kako sam. Mnogo mi znači ta gesta koja me je, priznajem, iznenadila.
A ljubav prema Željezničaru, priča nam, traje još od malih nogu.
"Prvi put sam na utakmicu otišao kada sam bio sedmi ili osmi razred. To je, mislim, bilo 2008. godine. U međuvremenu sam šest mjeseci proveo u Njemačkoj. Mislim da je to jedini period nakon toga bez Željezničara. Mimo toga nisam propustio niti jednu utakmicu, kada mogu idem i na gostovanja. Željo pa sve ostalo – kroz smiješak dodaje.
Kao svaki navijač ima i svoje ljubimce.
"Omiljeni igrač mi je Cocalić, on je pravi kapiten, nosilac igre. Da njega nema, pitanje je da li bismo sad imali ovoliko bodova. I Mekića. To su mi dva omiljena igrača. Sviđa mi se sadašnji Željezničar, od ničega smo napravili nešto. Vjerujem da se možemo na kraju plasirati i u Evropu. Ali, kada se sjetim posljednje utakmice i sudijskih odluka, ponekad me i strah da bi se to moglo ponoviti. Nekada nije sve ni do tebe, riječi su Irfana Hodžića.
