Dok pogled na stare grobove većinu ljudi ispunjava jezom, pobuđujući asocijacije na prolaznost života i nelijepe stvari koje se s našim tijelima događaju kad ih spuste u raku, za arheologe su riznica dragocjenih informacija o minulim kulturama.
Evo dva zanimljiva primjera!
Zagonetni mač
Tokom građevinskih radova u okolici Vinjeøre, slikovitog sela u središnjoj Norveškoj, koncem 2020. slučajno su otkrivena tri drevna grobna humka. Radiokarbonska analiza pokazala je da su tijela pokopana u njima stara otprilike 1.100 godina.
“Tri osobe – žena i dva muškarca – po svoj prilici su bile rodbinski povezane, u protivnom ne bi bile pokopane tako blizu jedne drugima”, objasnio je voditelj istraživanja Raymond Sauvage, arheolog s Norveškog sveučilišta znanosti i tehnologije.
Žena je u raku položena s golemim ovalnim brošem, niskom perla i nekom vrstom škara, što će reći da je pripadala visokom društvu, dok bogato ukrašen mač s kojim je jedan od muškaraca otpremljen na onaj svijet sugerira da se radilo o istaknutu vikinškom ratniku. Upravo ovo hladno oružje zbunilo je znanstvenike.
Mač je, naime, bio položen s lijeve strane pokojnika, što je vrlo neuobičajeno. Je li se radilo o ljevaku? Ili je objašnjenje nešto složenije? Ovo drugo, tvrdi Sauvage. “Vikinzi su zagrobni život smatrali svojevrsnim zrcalnim odrazom naše zemaljske egzistencije. Moguće je stoga da je mač namjerno postavljen na ‘pogrešnu’ odnosno ‘zrcalnu’ stranu tijela, kako bi se naglasio ovaj eshatološki moment”, ispričao je naučnik, dodajući kako se oružje u svim ranije otkopanim vikinškim grobnicama uvijek nalazilo s desne strane.
Ni ženski grob nije lišen zagonetki. Ptičje kosti, otkrivene u njemu, po svoj su prilici ostaci dara nuđenog božanstvima – hrane. Ono što je, međutim, teže objasniti jest činjenica da ostaci kremirane pokojnice teže znatno manje nego što bi trebali.
Sauvage je ponudio zanimljivo objašnjenje tog fenomena: “Moguće je da je samo dio kostiju spaljen. Ostale su možda uzela njena djeca, kako bi ih štitile kroz život. Drevne vikinške sage, naime, otkrivaju da su ti ljudi vjerovali kako kosti predaka imaju čarobne moći, poput liječenja niza bolesti i pružanja nadljudske snage”.
Kraljevsko rodoskvrnuće
Newgrange, čuveno groblje u irskom okrugu Meath, jedan je od najstarijih i najbolje očuvanih neolitičkih spomenika u Europi. Genetski materijal ekstrahiran iz kostiju čovjeka koji je ondje pokopan prije otprilike 5.800 godina otkrio je da su uglednici iz kamenog doba prakticirali rodoskvrnuće bez straha od kazne, baš kao što su to činili i egipatski faraoni te visoki dostojanstvenici naroda Inka.
Kosti su, naime, pripadale muškarcu visokog roda, po svoj prilici vladaru (ležao je u grobnici na povišenome mjestu, vrlo bogato ukrašenoj), a analiza iz 2020. godine pokazala je da su njegovi roditelji bili – brat i sestra!
Lara Cassidy, genetičarka sa Sveučilišta Trinity u Dublinu, objasnila je kako su njeni kolege došli do tog uvida. “Jednu kopiju genoma nasljeđujemo od majke, a drugu od oca. Usporedili smo te dvije komponente kod ovog muškarca te shvatili da su uzajamno vrlo slične. Preciznije, dijele čak dvadeset pet posto DNK. Bez sumnje, ti ljudi bili su bliski srodnici!”, ispričala je naučnica.
Incestuozni odnos između sestara i braće tabu je u većini ljudskih društva kroz historiju, kako zbog kulturoloških tako i zbog bioloških razloga, koje ne treba detaljnije objašnjavati. Međutim, kod pripadnika elite, često je bio ne samo dozvoljen nego i poželjan, ukazujući na njihovu božansku prirodu, piše Povijest.hr. Bio je, kao u ovom slučaju, jedan od načina na koji su se moćnici razlikovali od običnog puka. “Ukrašena grobnica sugerira da je ova praksa bila prihvaćena. Društvene konvencije nisu se odnosile na one koji su držali žezlo u ruci!” Čini se da se stvari nisu bitnije promijenile od kamenog doba…
