Neki roditelji zabrinuto trčkaraju za svojom djecom u parku. Brinu se da bi se mogla okliznuti i pasti. Ali dopuštanje djeci da riskiraju dok se igraju može imati pozitivan učinak, pokazuje studija.
Istraživači sa Univerziteta Coventry analizirali su vezu između stavova roditelja prema riziku i povredama i dnevne avanturističke i umjerene do snažne tjelesne aktivnosti njihovog djeteta. Takve aktivnosti uključuju penjanje na sprave, brzu vožnju bicikla ili romobila i grubu igru s vršnjacima.
Ukupno 645 roditelja ispunilo je anketu u kojoj su otkrili svoje stavove prema riziku i povredama te tjelesnoj aktivnosti i ponašanju u igri njihove djece u dobi od pet do 12 godina. Pokazalo se da je 78 odsto roditelja imalo nisku toleranciju na rizik, pri čemu su majke pokazale veću zabrinutost zbog povreda od očeva.
Međutim, djeca čiji su roditelji bili tolerantniji prema rizičnoj igri vjerojatnije će dosegnuti smjernicu od više od 60 minuta aktivnosti dnevno i vjerovatnije je da će razvijati avanturistički duh.
"Avanturistička igra može pomoći u poboljšanju djetetove kondicije, kognitivnih funkcija i mentalnog blagostanja, a i zabavnija je", rekla je glavna autorka istraživanja Alethea Jerebine.
Ovi rezultati su objavljeni u časopisu Psychology of Sport and Exercise, a poruka istraživača roditeljima je da uravnoteže zabrinutost zbog povreda sa željom da potaknu djetetovo povjerenje, nezavisnost, otpornost i vještine upravljanja rizicima.
