Prema novim istraživanjima, Mjesečeva površina je hemijski asimetrična zato što se njegov plašt okrenuo "naopačke" dok je Mjesec još bio mlad.
Odnosno, ono što je bilo na površini se našlo pod tlom i obrnuto.
Naučnici koji proučavaju Mjesec već desetljećima propitkuju teoriju o prevrtanju Mjesečevog plašta, a sada su se pojavili novi dokazi koji podupiru tu hipotezu.
Naime, planetarni naučnici Weigang Liang i Adrien Broquet sa Sveučilišta Arizona u SAD su otkrili da a gravitacijska karta Mjeseca najbolje odgovara modelu prevrtanja plašta.
Gravitacijske anomalije
Tim je u nizu simulacija pokazao kako se gravitacijske anomalije na nama bližoj strani Mjeseca podudaraju s lokacijom stijena koje u sebi sadrže guste nakupine minerala sačuvanih iz ranih dana Mjeseca, piše Science Alert.
Naučnici su čak uspjeli precizno odrediti kada je došlo do prevrtanja plašta - prije nekih 4.22 milijarde godina, nedugo nakon što se Mjesec u ranim danima Sunčeva sustava formirao od odlomljenog komada Zemlje.
Neobična površina Mjeseca
Mjesec ima jako neobičnu površinu. Na nama bližoj strani Mjeseca, onoj okrenutoj prema Zemlji, nalazi se geokemijski čudno područje, poznato kao KREEP Terrane. Bogato je specifičnim i neočekivanim metalima: kalijem, rijetkim zemnim metalima i fosforom.
KREEP Terrane se također preklapa s lunarnim morima – velikim bazaltnim ravnicama nastalim nakon vulkanskih aktivnosti. Ovaj bazalt je bogat mineralom velike gustoće ilmenitom, koji se pretežno sastoji od titanija i željeza.
I tu kreće misterij. Ispod tih stijena nalazi se kamenje manje gustoće, što nema logike. Za očekivati je da su stijene s ilmenitom (Iengl. ilmenite-bearing cumulates, IBC) potonule na dno plašta, a da se kamenje manje gustoće uzdiglo na površinu, piše Index.
Silovit udar
I KREEP Terrane i IBC mogu se objasniti geodinamičkim procesima nedugo nakon formiranja Mjeseca. Naš prirodni satelit je u vrlo ranoj fazi bio prekriven oceanom rastaljene magme koji se naposljetku ohladio te formirao koru i plašt. Moguće je da su IBC-ovi prvo potonuli, a zatim se ponovno uzdigli, prevrćući pritom plašt.
To bi objasnilo i KREEP Terrane i bazalte bogate titanijem koji su završili na površini zbog vulkanizma. U tom slučaju su oba elementa trebala na kraju biti više-manje ravnomjerno raspoređena po Mjesečevom plaštu, što nije slučaj.
Objašnjenje za to bi mogao pružiti bazen Južni pol-Aitken na suprotnoj strani Mjeseca. Radi se bazenu koji je nastao nakon ogromnog udara, pri čemu se stvorio krater koji prekriva više od četvrtine Mjesečeve površine.
Zbog udara su se KREEP i ilmenit vjerovatno migrirali prema nama bližoj strani Mjeseca. Budući da se tragovi takvog događaja skrivaju ispod površine, naučnici su potražili njegove gravitacijske tragove.
Podaci se podudaraju
Konstruirali su modele prevrtanja materijala bogatih ilmenitom kako bi promatrali gravitacijske obrasce koje su generirale koncentracije IBC-a ispod Mjesečeve kore. Njihovi rezultati pokazali su jasan uzorak linearnih gravitacijskih anomalija.
Usporedili su to s podacima koje su prikupili NASA-ine letjelice koje su više od godinu dana mapirale površinsku gravitaciju na Mjesecu. Uzorci modela prevrnutog lunarnog plašta podudarali su se s opažanjima letjelica.
Istraživanje naziva Vestiges of a lunar ilmenite layer following mantle overturn revealed by gravity data objavljeno je u časopisu Nature Geoscience.
