Istraživači sa Univerziteta u Ženevi, zajedno s francuskim CNRS laboratorijima, proveli su simulaciju 'efekta staklenika', predviđajući dramatičan rast temperatura naše planete. Ominozno upozorenje ukazuje na mogućnost 'isparavanja cijelog površinskog okeana' Zemlje, što bi rezultiralo dramatičnim rastom globalnih površinskih temperatura.
Ova klimatski nestabilna tranzicija, kako tvrde naučnici, označava podjelu između dvije populacije planete – umjerenih planeta i vrućih post-runaway planeta. Studija je pokušala objasniti razliku između Zemlje i rane Venere, koja se često opisuje kao Zemljin 'zli blizanac', piše Daily Mail.
S obzirom na sličnost u veličini i stjenovitoj strukturi, Venera ima prosječnu površinsku temperaturu od nevjerojatnih 870°F (465°C), čineći je neprijateljskom prema životu. Venera, iako slična Zemlji, s gustom atmosferom, postala je vidljivo upozorenje na to šta se može dogoditi planeti ako se ne poduzmu ozbiljni koraci u borbi protiv klimatskih promjena.
Vodena para bi mogla biti ključna
Uprkos činjenici da su plinovi poput ugljičnog dioksida i metana često povezivani s globalnim zagrijavanjem, naučnici naglašavaju ulogu vodene pare kao potencijalnog pokretača efekta staklenika na Zemlji. Povećanje emisija ugljičnog dioksida i metana uzrokuje rast vodene pare u atmosferi, što dodatno potiče efekt staklenika. Ova katastrofalna spirala, kako tvrde, brzo se eskalira.
Glavni autor Guillaume Chaverot sa Univerziteta u Ženevi napominje da postoji kritični prag za količinu vodene pare, iznad kojeg se planet više ne može ohladiti. Zemlji prijeti nepovratni proces isparavanja okeana, što bi rezultiralo globalnim temperaturama koje bi dostigle nekoliko stotina stepeni. Novi klimatski modeli sugerišu da bi i mali rast sunčevog zračenja mogao potaknuti ovaj zastrašujući proces.
Ova istraživanja također ističu važnost informacija o temperaturi egzoplaneta kako bi se odredilo je li određeni planet potencijalno naseljiv. Émeline Bolmont s UNIGE-a naglašava da proučavanje klime na drugim planetima igra ključnu ulogu u određivanju njihovog potencijala za život. Studija je objavljena u časopisu Astronomy & Astrophysics.
