Nova studija otkriva da je Mjesec puno aktivniji seizmički nego što smo mislili. Ponovna analiza napuštenih podataka s NASA-inih Apollo misija otkrila je više od 22.000 dosad nepoznatih mjesečevih potresa što je gotovo trostruko više nego od ukupnog broja poznatih seizmičkih događaja na Mjesecu.
Mjesečevi potresi su lunarna verzija potresa, uzrokovani kretanjem unutrašnjosti Mjeseca. Za razliku od potresa na Zemlji, ta kretanja uzrokovana su postupnim promjenama temperature i udarcima meteorita, umjesto pomicanjem tektonskih ploča (koje Mjesec nema,). Kao rezultat, mjesečevi potresi puno su slabiji od njihovih zemaljskih ekvivalenata.
Seizmometri postavljeni od strane Apollo astronauta između 1969. i 1977. godine detektirali su oko 13.000 mjesecnih potresa, koji su do sada bili jedini takvi lunarni seizmički događaji. No, u novoj studiji, jedan istraživač proveo je mjesece pažljivo ponovno analizirajući neke od Apollo zapisa i otkrio dodatnih 22.000 lunarnih potresa, što dovodi ukupan broj na 35.000. Rezultati su prezentirani na Konferenciji o lunarnim i planetarnim znanostima koja se održala u Teksasu između 13. i 17. marta.
"Novootkriveni potresi pokazuju da bi Mjesec danas mogao biti seizmički i tektonski aktivaniji nego što smo mislili", rekao je Jeffrey Andrews-Hanna, geofizičar na Sveučilištu u Arizoni, koji nije bio uključen u istraživanje, za časopis Science. "Nevjerovatno je da nakon 50 godina još uvijek otkrivamo nova iznenađenja u podacima."
Apollo astronauti postavili su dva tipa seizmometara na površini Mjeseca: jedan koji je bio sposoban uhvatiti 3D kretanje seizmičkih valova tijekom dugih razdoblja; i drugi koji je bilježio brže podrhtavanje tijekom kratkih razdoblja. Osim 13.000 prvotno identificiranih potresa, dodatni podaci pokazuju da je bilo još potresa koji su uglavnom zanemareni zbog problema s interpretacijom podataka.
"Niko dosad nije detaljno pregledao sve podatke kratkog razdoblja," rekao je Keisuke Onodera, seizmolog na Univerzitetu u Tokiju, za časopis Science Magazine.
Ovi dodatni podaci pokazuju da je bilo više lunarnih seizmičkih aktivnosti nego što smo mislili, a isto tako nagovještavaju da su neki od ovih potresa izazvani na plićim tačkama nego što smo očekivali, sugerirajući da su mehanizmi iza nekih od ovih potresa više usmjereni na grebene nego što smo znali. Međutim, potrebni su dodatni podaci kako bi se potvrdile ove teorije.
