Zemljina površina sastoji se od nekoliko tektonskih ploča, velikih segmenata vanjskog sloja planeta, koje se pomiču jedna o drugu. Ovo kretanje je odgovorno za razne geološke pojave, kao što su potresi, vulkani i formiranje planina i okeanskih bazena. Tektonska aktivnost u Maroku prvenstveno uključuje konvergenciju Euroazijske i Nubijske (Afričke) ploče.
Euroazijska ploča koja gura Nubijsku ploču je ono što je dovelo do formiranja planine Atlas, koja prolazi kroz Maroko, Alžir i Tunis. Planine su mjesto gdje je bio epicentar ovog nedavnog potresa. Trenutno, sudari između ploča uzrokuju skraćivanje planine Atlas, objašnjavajući seizmičnost tog područja, prenosi Live Science.
Šta je uzrok ovakvog potresa?
Znamo to zbog podataka iz GPS mjerenja, koji pokazuju da se svake godine približavaju jedni drugima oko 1 milimetar. Ovo skraćivanje i kompresija uzrokuje ono što je poznato kao rasjed, veliko trenje između ploča. Ti su rasjedi vjerovatni uzrok ovog potresa. Naučnici smatraju da su ovi rasjedi aktivni već dugo, nekoliko miliona godina unatrag. Osim toga, kao što su istaknuli razni istraživači, planine Visoki Atlas imaju jedinstvenu geološku značajku gdje je najudaljeniji i tvrdi sloj Zemlje, nazvan litosfera, tanji nego inače, u kombinaciji s neobičnim podizanjem plašta. Sve ove značajke mogle su utjecati na pojavu ovog potresa velike magnitude.
Seizmička aktivnost i njezini fenomeni, poput potresa, nisu neuobičajeni u Maroku. Tokom posljednjih hiljada godina potresi koji su pogodili Maroko uglavnom su se događali u dva područja. Na moru, duž transformacijskog rasjeda Azori-Gibraltar i Alboranskog mora, i još jedan na kopnu, duž planina Rif u sjevernom Maroku i planinskog lanca Tell Atlas u sjeverozapadnom Alžiru.
Potresi duž Atlasovog pojasa manji su, ali nisu neuobičajeni. Najznačajniji nedavni potresi koji su pogodili Maroko bili su 1994., 2004. i 2016. godine, s magnitudama između 6,0 i 6,3. Oni su se dogodili u seizmički najaktivnijem području u Maroku i također u zapadnom Sredozemlju. Nešto dalje u historiji dogodio se razorni potres u Agadiru u februaru 1960. godine, magnitude 6,3. Nalazio se oko granice između zapadnog Visokog Atlasa i Anti Atlasa, na jugu. Dostupni podaci pokazuju da je u ovom događaju umrlo između 12.000 i 15.000 ljudi. Osim toga, u blizini mjesta nedavnog događaja dogodio se još jedan potres 1955. godine, s procijenjenom magnitudom od oko 5,8. Čak i dalje, prije uspostave seizmometra, u Maroku je zabilježeno nekoliko značajnih događaja. Među njima su bili potres u Fèsu 1624., s procijenjenom magnitudom od 6,7, i potres u Agadiru iz 1731., s magnitudom od 6,4.
Potrese se ne mogu predvidjeti, ali…
Potresi se ne mogu predvidjeti, čak ni s današnjim spoznajama seizmologije. Zapravo, mnogi istraživači smatraju da to neće biti moguće učiniti ni u budućnosti. Ono što seizmolozi mogu učiniti je utvrditi područja u kojima se potresi mogu dogoditi najvjerojatnije, čak i utvrditi vjerovatnost njihove pojave i njenu neizvjesnost. To je ono što nazivamo dugoročnim predviđanjem, koje se provodi na temelju specifičnih studija seizmičke opasnosti u regiji.
Temelje se na spoznajama o prošlim seizmičkim svojstvima na tom području, historijskim i instrumentalnim, te na postojanju i poznavanju aktivnih tektonskih struktura (rasjeda) koji bi mogli generirati potrese. Što više znanja imate o ove dvije teme — seizmičnosti i aktivnih rasjeda u regiji — to ćete imati više znanja o budućoj seizmičnosti koja bi se mogla dogoditi u tom području, a neizvjesnost će biti manja. Studije seizmičke opasnosti također uključuju proučavanje stanja tla blizu površine i karakteristika zgrada. To pomaže u procjeni moguće štete od ovih potencijalnih potresa.
Zgrade ubijaju ljude
Najbolji alat koji imamo za ublažavanje utjecaja potresa je provođenje pouzdanih studija seizmičke opasnosti. Rezultati toga moraju se zatim implementirati u nacionalne građevinske propise. Na taj način inžinjeri mogu uključiti seizmičku sigurnost u projektiranje zgrada. Građevinski propisi trebaju uzeti u obzir nekoliko faktora, uključujući karakteristike tla, način na koji se kreću seizmički valovi i kako tlo može pojačati svoje kretanje tokom potresa. Također i očekivano podrhtavanje tla, što utječe na ponašanje i oštećenja zgrada. Ti se čimbenici razlikuju od grada do grada, au nekim slučajevima i od okruga do okruga.
Seizmolozi znaju da potresi ne ubijaju ljude – ubijaju zgrade. Zgrade s nedostatkom propisa i strukturalne podrške potencijalne su ubice u područjima visoke seizmičke opasnosti. Stoga građevinski propisi moraju biti obvezni i povremeno ih ažurirati. Kako se sve više uči o geologiji potresa i utjecaju potresa na zgrade, građevinske propise treba redovito ažurirati. Ovo je najbolji način da se zaštitimo od ovih katastrofalnih pojava. Teritorijalni planeri i vladari to moraju znati i uzeti u obzir.
