Nova studija otkrila je 'kulturu bratstava' kod delfina, koja se može mjeriti s ljudskom. Osim ljudi, naučnici kažu da su delfini jedina vrsta za koju se zna da formira takve složene, kooperativne muške veze.
Druge životinje, poput čimpanza, pokazuju žestoko rivalstvo između mužjaka u nastojanju da se pare sa ženkama. Njihove interakcije, stoga, ne završavaju saradnjom nego nasiljem.
Međutim, mužjaci delfina su iznenađujuće kooperativni. Ne samo da mužjaci stvaraju višestruke saveze, te različite grupe često rade zajedno kako bi pridobile ženke.
Naučnici koji su pratili 121 odraslog mužjaka indo-pacifičkog dobrog delfina (Tursiops aduncus) u zaljevu Shark Bay u Zapadnoj Australiji, otkrili su da su se mužjaci s jačim vezama više družili sa ženkama delfina i imali veći reproduktivni uspjeh.
Pojedinačni mužjak obično bi se udružio s dva ili tri druga mužjaka kada bi progonio ženku. Riječ je, o na neki način, ekvivalent ljudskoj muškoj pratnji pri udvaranju. Štaviše, gotovo svi odrasli mužjaci delfina u studiji također su pripadali društvenom savezu drugog reda između 4 i 14 drugih delfina. I što je čudno, ti se veći savezi ne bi uvijek natjecali s manjim timovima za žensku pažnju.
Umjesto toga, ponekad su zapravo udruživali snage, stvarajući tako i treću razinu saveza. Kad se to dogodilo, mužjaci su bili puno uspješniji u parenju sa ženkama. Njihova je saradnja, drugim riječima, smanjila konkurenciju. Odnos između grupa (a ne veličina saveza) imao je najveći utjecaj, jer je mužjacima davao više vremena da se udvaraju ženkama.
Pokazali smo da trajanje tokom kojeg ti timovi mužjaka dupina zavode ženke ovisi o dobroj povezanosti sa saveznicima trećeg reda, odnosno društvene veze između saveza dovode do dugoročnih koristi za te mužjake, ističe etolog Simon Allen sa Univerziteta u Bristolu.
Saradnja među grupama smatrala se jedinstvenom karakteristikom čovječanstva, a sad izgleda da su delfini evoluirali nešto slično.
Za razliku od ljudi, delfini koji se pare ne stvaraju veze u paru, a mužjaci ne pomažu u podizanju mladih, pa je prilično iznenađujuće da mogu tako dobro sarađivati. Iako su njihove promiskuitetne društvene strukture sličnije čimpanzama nego nama, modernim ljudima, dupini ipak stvaraju čovjekolike strateške muške saveze na više razina.
Pitanje onda glasi, šta je to što razlikuje delfine i ljude?
Odgovor je da još ne znamo, ali naučnici sumnjaju da to ima veze s hipotezom društvenog mozga. Ova hipoteza tvrdi da su složeni odnosi mogli biti pokretačka sila evolucije za velike mozgove i inteligenciju i ljudi i delfina.
Otkriće strateških muških saveza na više razina kod delfina je iznenađujući slučaj konvergencije koji proširuje naše razumijevanje ljudske društvene i kognitivne evolucije, pišu autori studije koja je objavljena u naučnom časopisu PNAS.
