Cigle napravljene od gline, korištene za izgradnju jedne od najepskijih civilizacija u historiji, daju naučnicima novi alat za razumijevanje historije naše planete.
Napravljene prije nekih 3.000 godina, mezopotamske cigle sadrže zrnca željeznog oksida koji, za pravog tumača, otkrivaju fascinantne promjene u magnetskom polju koje prolazi kroz Zemlju i obavija je zaštitnom barijerom.
Ovo otkriće dolazi u obliku prikladnog opisa koji omogućava naučnicima da odrede starost cigli, što zauzvrat omogućava precizno datiranje svih geoloških zapisa koje sadrže.
Metoda nam daje novi način da bolje razumijemo kako se magnetsko polje naše planete mijenjalo i evoluiralo tokom vremena – što bi nam zauzvrat moglo pomoći da napravimo bolja predviđanja o njegovom sadašnjem i budućem ponašanju.
"Često ovisimo o metodama datiranja kao što su radiokarbonski datumi da bismo dobili osjećaj hronologije u drevnoj Mezopotamiji", objašnjava arheolog Mark Altaweel sa University Collegea London.
"Međutim, neki od najčešćih kulturnih ostataka, kao što su cigle i keramika, obično se ne mogu lako datirati jer ne sadrže organski materijal. Ovaj rad sada pomaže u stvaranju važne osnove za datiranje koja omogućava drugima da imaju koristi od apsolutnog datiranja koristeći arheomagnetizam ."
Gdje se geodinamo vrti?
Zemljino magnetsko polje nije statično, već se mijenja tokom vremena. Generira ga geodinamo u jezgru planete, tamo, rotirajući, konvekcijski i električno provodni fluid pretvara kinetičku energiju u električna i magnetna polja koja se vrte u prostor oko nas. Promjene u magnetnom polju mogu biti rezultat vanjskih utjecaja, kao što je solarni vjetar, ili od promjena unutar planete, gdje se geodinamo vrti.
Kako god da su izazvane, ove promjene se mogu zabilježiti u materijalima na površini. Naprimjer, u rastopljenoj magmi, magnetska zrna će se poravnati sa magnetnim poljem Zemlje, na neki način se postaviti u taj položaj dok se magma hladi i stvrdnjava u vulkansku stijenu. Naučnici mogu koristiti ove stijene kao zapis magnetnog polja, polje proučavanja poznato kao paleomagnetizam.
Predvođen arheologom Matthewom Howlandom sa Državnog univerziteta Wichita u SAD, tim istraživača proučavao je mezopotamijske cigle kao način da se unaprijedi proučavanje arheomagnetizma: proučavanje Zemljinog magnetnog polja sačuvanog u objektima koje je napravio čovjek.
Cigle koje datiraju iz vladavine Nabukodonozora II otkrivaju kratke ali dramatične promjene u Zemljinom magnetnom polju. (Muzej Slemani)
Tehnika je prilično jednostavna. Svaka od 32 mezopotamijske glinene cigle u studiji ima žig s imenom kralja koji je vladao u vrijeme kada je cigla napravljena. Kako bi datirali materijal, istraživači su suzili najvjerovatniji raspon godina tokom kojih je svaki kralj vjerovatno vladao.
Zatim su pažljivo otkinuli sićušni komadić od svake cigle i upotrijebili magnetometar da izmjere poravnanje mikroskopskih zrnaca željeznog oksida ugrađenog u njih. Ova tehnika im je omogućila da široko rekonstruišu ponašanje planetarnog magnetnog polja u periodu od oko 2000 godina, od 3. do 1. milenijuma prije nove ere.
Zatim su svoje rezultate uporedili sa drugim rekonstrukcijama magnetnog polja izvedenim iz arheomagnetskih studija.
Misteriozni skok
Zajedno, ovaj veliki skup podataka iz cijelog svijeta nagoveštava nešto poznato kao geomagnetska anomalija iz gvozdenog doba Levanta (LIAA), misteriozni skok jačine magnetnog polja za koji se smatra da se dogodio u današnjem Iraku između 1050. i 550. godine prije nove ere.
Rekonstrukcija tima je također potvrdila postojanje LIAA, pružajući jedan od rijetkih zapisa o anomaliji unutar samog Iraka. Štaviše, analiza je otkrila kratke, dramatične fluktuacije tokom vladavine Nabukodonozora II između 604. i 562. godine prije nove ere, pokazujući da se Zemljino magnetsko polje može značajno promijeniti u kratkim vremenskim razmacima.
Rad je dostignuće sa dvije oštrice: usklađivanje cigli sa magnetnim poljem djeluje u drugom smjeru, dajući naučnicima alat za potvrdu datuma kada su određeni kraljevi vladali Mezopotamijom.
Ovo je zaista uredno, jer iako znamo redoslijed nasljeđivanja, datumi kada je svaki kralj stupio na prijesto su ostali neizvjesni, zbog nepotpunih historijskih zapisa.
"Gomagnetno polje je jedan od najzagonetnijih fenomena u naukama o Zemlji", kaže geofizičarka Lisa Tauxe sa Scripps instituta za okeanografiju u SAD-u.
"Dobro datirani arheološki ostaci bogatih mezopotamijskih kultura, posebno cigle ispisane imenima određenih kraljeva, pružaju priliku bez presedana za proučavanje promjena u jačini polja u visokoj vremenskoj rezoluciji, praćenje promjena koje su se dogodile tokom nekoliko decenija ili čak manje."
