Ponašati se kao lokalci jedna je od važnijih preokupacija svakog putnika, smatrao sebe turistom ili ne. A jedan od važnijih načina prilagodbe jest svakako i pridržavanje 'pravila' koja nameće kultura ispijanja kafe u različitim zemljama.
Tamo gdje je kafa samo napitak za održavanje budnosti najradije će je nositi po ulicama, no mnogo je mjesta gdje je to isto kao nositi majicu na kojoj velikim slovima piše 'turist'. Isto vrijedi i s globalnim lancima poput Starbucksa. Oni koji su navikli na uvijek isti okus grozničavo će tražiti takve 'točionice'. Neki drugi, pak, koji na putovanju ne traže ono što imaju kod kuće uživat će u lokalnim kafićima.
Kulturu ispijanja kafe imamo i kod nas, mnogo je gostiju koji beskrajno uživanje na terasama kafića u bilo koje doba dana smatraju jednim od zanimljivijih doživljaja, no kako se ponašati kad putujemo u druge zemlje?
Evo malog kafićkog vodiča po nekim evropskim zemljama u kojima je crni napitak važan dio svakodnevnog života.
Počnimo od Italije, raja za kafopije u kojoj su espresso i uživanje u njemu dovedeni do savršenstva. No, treba slijediti nekoliko pravila. Recimo, u kafiću ćete platiti više ako kafu naručite za stolom nego pri posluživanju za šankom. Za razliku od nekih drugih zemalja, Talijani ne sjede beskrajno sa šoljicom u ruci. Kafa se servira topla, ali ne kipuća, pa je lako popiti. Ako ipak volite vrući napitak, naručite ga posebno, zove se caffé bollente.
Dalje, za većinu Talijana mlijeko se uz kafu pije samo ujutro, pa je u njihovim očima pogrešno cappuccino naručiti nakon ručka ili večere. Osim toga, talijanski cappuccino sadrži znatno manje mlijeka nego drugdje. Ako ga želite više, vaš izbor je latte macchiato. Ne treba očekivati kafe s trendovskim okusima i dodacima, uz nekoliko iznimki: u Napulju se pije caffé all nocciola s kremom od lješnjaka, a u Milanu cappuccino s kakao prahom, te coretto, kafa s grappom ili nekim drugim oštrim alkoholom. Posljednje, ali važno, plaćanje: u većini kafića plati se na kasi, i onda s računom dođete do šanka zbog narudžbe. Ponegdje se ipak plaća pri izlasku, pa posmatrajte šta rade Talijani.
U Grčkoj, bez obzira šta naručujete, barista obično odmah zasladi kavu, pa kod naručivanja treba biti jasan oko razine slatkoće, posebno ako naručujete grčku kafu. Ona će vam se činiti ista kao turska, i dobro će vam se činiti, rješenje je u nacionalnoj časti. Zato nikad, ali baš nikad, ne naručujte tursku kafu, mogli biste loše proći. Isto, ali obratno, vrijedi i u Turskoj. Ako se baš želite praviti Grk, sketo je bez šećera, glyko je slatka, a metrio srednje slatka. Zapamtite, ako Grci nešto zovu slatkim, onda je to slatkoća kakvu će vam zabraniti svaki zubar. Grci jako vole frape, što je nadomjestak drugdje popularne ledene kafe. Svuda su dostupne i razne varijante espressa, a filter kavu iz nekog razloga zovu francuska kafa.
U Austriji je kultura pijenja kafe iznimno jaka, ali kod naručivanja valja biti vrlo precizan, a konobare ćete zbuniti ako mu kažete da želite kafu, bez dodatnih pojašnjenja. Po tome su slični nekim dijelovima Italije, s narudžbama koje za istim stolom mogu jako varirati. Recimo, ako želite nešto što izgleda kao latte ili cappuccino, vaš izbor je mélange.
Austrijanci često u cappuccinu mlijeko zamijene tučenim vrnjem, a čista crna kafa zove se mokka. Uz beskrajne kombinacije mlijeka i kafe, često ćete se suočiti i s drugim dodacima, od šlaga, preko sladoleda i alkohola, sve do žumanjca. Što god naručili, bit ćete posluženi na pladnju s čokoladom i čašom vode, kažu da je to pokazatelj koliko vas konobar cijeni. I ne brinite, možete u kafani sjediti koliko hoćete.
Francuzi imaju važno pravilo: kafa 'ide' sama. Zato zaboravite na kafu kao dodatak uz desert nakon večere. Slično Italiji, i ovdje se zna kad se dodaje mlijeko, nikad nakon podneva. Café au lait se pije uz doručak, bilo da ste u kafani ili kod kuće. Mlijeko 'sa strane' nije uobičajeno, ali neće vam se ništa dogoditi ako ga naručite. Izvan turističkih zona teško ćete naći i filter kafu, koju kao kod nas zovu café américain. Zato se svuda služe razne varijante espressa. Ako volite cappuccino, tamo se zove café crème.
U Francuskoj vrijedi pravilo nalik austrijskom (i našem): kafa se ne pije na brzinu, i 'kafa za vani' nije naročito raširena, osim među turistima. Ako vam se baš žuri, pravite se Talijan i popijte brzi espresso za šankom.
Portugal je odgovoran za širenje kafe u nekadašnjoj koloniji Brazilu, gdje je ta biljka donesena 1727. iz Francuske Gvajane. Obična crna kafa, um café, zapravo je mali espresso. Može se naručit i s više ili manje vode, odnosno s više ili manje mlijeka. Portugalci vole i kad im je zimi šoljica zagrijana (um café em chávena escaldada), a ljeti ohlađena (um café em chávena fria). Ko voli nešto veću količinu, zaboravite pokušaje s filter kafom, jer ćete obično dobiti instant, nego naručite um abatanado. I ovdje se kafe s mlijekom obično konzumiraju samo kroz jutro.
Narudžbe u Njemačkoj moraju biti precizne. Tako je milchkaffee kafa s toplim mlijekom, a kaffee mit milch je crna kafa sa samo malo mlijeka. Espresso je široko dostupan, ali ako samo naručite einen kaffee vjerojatno ćete dobiti filter kafu. Uostalom, Nijemci su izmislili papirnati filter i aparat za tu kafu.
Ako želite piti kafu u Španiji, pit ćete espresso. Ostale varijante nisu naročito raširene, osim u specijaliziranim kafićima u velikim gradovima poput Madrida ili Barcelone, gdje ima i više turista, pa onda i velikih globalnih lanaca. U kvartovskom kafiću ćete vjerojatno izazvati čuđenje naručite li filter kafu. I ovdje se kava lagano ispija, i predstavlja važan socijalni ritual uz ćaskanje s prijateljem ili prijateljicom, što kafu za van čini sasvim nepopularnom, osim (opet) na turističkijim lokacijama.
Ono što Špance čini opuštenijim kafopijama je otvorenost barista prema prohtjevima. Ako vam se kasno navečer pije kafa s mlijekom, café con leche, ili u rano jutro naručite carajillo (kavu s alkoholom), nikoga neće biti briga, niti će vas čudno gledati.
