Roboti u obliku zmija postoje već decenijama. Osim raznolikosti koju dodaje svijetu automatizacije, njihov dizajn donosi nekoliko pragmatičnih karakteristika. Prvi je redundancija, koja omogućuje da sistem nastavi raditi čak i nakon što je modul oštećen. Drugo je tijelo koje zmijolikom sistemu omogućuje kretanje skučenim prostorima.
Potonji je robote zmije učinio uvjerljivim dodatkom timovima za potragu i spašavanje, jer se sustavi mogu ugurati na mjesta do kojih drugi roboti ne mogu. Ostale primjene uključuju vodovod, pa čak i medicinu, sa smanjenim verzijama koje se mogu kretati oko cijevi ili, u potonjem slučaju, ljudskih organa. NASA JPL (Laboratorij za mlazni pogon), jedan od onih koji nikada ne bježe od futurističkih robotskih primjena, istražujući načine na koje bi se robusna forma mogla primijeniti za otkrivanje izvanzemaljskog života.
Kao što je često slučaj s ovakvim pričama, još smo u vrlo ranoj fazi, piše TechCrunch. Testiranje se trenutno provodi na zemaljskim krajolicima koji 'oponašaju' ono na što bi se takvi sistemi mogli susresti nakon što sa Zemlje doputuju na mjesta poput zmijine planirane destinacije - ledenog Saturnovog mjeseca, Enceladusa.
Preleti Cassinija u 21. stoljeću otkrili su okoliš bogat vodom, čineći mjesec prekriven ledom potencijalnim kandidatom za život u našem Sunčevom sistemu. Eventualni plan je koristiti robota zmiju, Exobiology Extant Life Surveyor (EELS), za istraživanje oceana ispod mjesečeve kore i konačno odgovoriti na jedno od velikih otvorenih pitanja o svemiru.
'Dizajniran je da bude prilagodljiv za kretanje po terenu inspiriranom oceanskim svijetom, tekućim medijima, zatvorenim labirintskim okruženjima i tekućinama', piše tim koji stoji iza istraživanja u članku objavljenom u ovomjesečnom časopisu Science Robotics. 'Enceladus je glavni pokretač dizajna hardverske i softverske arhitekture EELS-a, kao i njegove mobilnosti i autonomnih mogućnosti. Koristili smo ledenjake kao okruženja za razvoj i testiranje njegove arhitekture - poput svojevrsne odskočne daske prema Enceladusu.'
Za projekt, JPL se udružio sa Sveučilištem Arizona State Univerziteta Kalifornije u San Diegu te Univerzitetom Carnegie Mellon, od kojih potonje ima dugu historiju dizajniranja zmijolikih robota. Zapravo, spinout Sveučilišta Carnegie Melon (kompanija specijalizirana za pretvaranje projekata sa sveučilišta u njihove primjenijve i komercijalne inačice) pod imenom HEBI Robotics dizajnirala je module koji se koriste u ovoj ranoj verziji sustava.
'Na Enceladusu bi EELS mogao kliziti niz uske gejzire na površini i plivati kroz golemi, globalni ocean, za koji se procjenjuje da je na južnom polu dobok 9.65 kilometara' kažu iz CMU-a. 'EELS je opremljen planiranjem svjesnim rizika, situacijskom svjesnošću, planiranjem kretanja i proprioceptivnom kontrolom kako bi mu se omogućilo autonomno kretanje daleko od Zemlje.'
Prema NASA-i, sistem teži 100 kilograma, a dug je 4,4 metra.
