Unatoč filmovima poput Odiseje u svemiru 2001., manjak povjerenja prema umjetnoj inteligenciji ne oslikava budućnost istraživanja svemira. Generativni modeli mogli bi pomoći pri misijama sa i bez posade, a NASA razvija sistem koji će astronautima pomagati izvoditi manevre, provoditi eksperimente i još mnogo toga uz pomoć sučelja koje koristi prirodan jezik, prenosi Guardian. A sve se to seli u svemir.
'Osnovna je ideja doći to tačke u kojoj možemo voditi razgovor sa svemirskim vozilima, dok nas ona obavještavaju o zanimljivim stvarima koja otkrivaju u Sunčevom sistemu i dubokom svemiru' rekla je Larissa Suzuki na mitingu IEEE o sljedećoj generaciji svemirske komunikacije. 'Više ovdje nije riječ o naučnoj fantastici'.
NASA će sistem prvi put uvesti u Lunar Gateway, svemirsku stanicu koja će orbitirati oko Mjeseca te pružati asistenciju NASA-inoj misiji Artemis. Sistem bi koristio sučelje prirodnog jezika koje astronautima dozvoljava traženje savjeta vezanih uz pokuse ili provođenje manevara bez pretraživanja po debelim knjigama sa složenim uputstvima.
NASA je na posvećenoj stranici za upošljavanje manjih kompanija navela i zahtjeve za Lunar Gateway koji će trebati 'tehnologije umjetne inteligencije i strojnog učenja kako bi održavao razne sisteme i kad na njemu nema posade. Operacije uključuju autonomno zaprimanje naučnog tereta, određivanje prioriteta prijenosa podataka, autonomne operacije, menadžment zdravlja na Gatewayju i tako dalje.'
Suzuki je za primjer opisala scenarij u kojem sistem automatski ispravlja greške i neučinkovitosti pri prijenosu podataka, kao i druge digitalne nestašice. 'Ne možemo poslati inžinjera u svemir svaki put kad prestane raditi softver' komentirala je.
