S timom mornaričkih posebnih jedinica, poznatih pod kraticom SEAL (jedinica koja djeluje na moru, u zraku i na kopnu - Sea, Air, Land) stigao je u Vijetnam u jaunaru 1967. godine.
U maju je nanio težak poraz jedinicama Sjevernog Vijetnama, poznatima kao Viet Cong. U borbi kod Ilo Ilo Hona (hon - otok) usmrtili su velik broj boraca Sjevernog Vijetnama te im uništili šest sampana, tradicionalnih lađa koje su pretvorili u borbene brodove, prenosi "Jutarnji list".
Nije želio biti rudar
Operacija je dobila legendarnu vrijednost kao "najuspješnija operacija SEAL-a u delti Mekonga". Viet Cong je ucijenio njegovu glavu, što potvrđuje koliki im je bio trn u peti, a nagrada je bila plativa ikome ko može potvrditi da ga je ubio.
SEAL tim Two tada je vodio Richard Marcinko koji je umro na Božić. Rođen u Sjedinjenim Američkim Državama 1940. godine, otac mu je došao u SAD iz Hercegovine, iz Dubrava pokraj Stoca, kako navode dostupni izvori. Majka je iz Slovačke.
Nije završio srednju školu, a nije želio biti rudar kao otac te je pokušao ući u marince, ali mu to nije uspjelo jer nije završio srednju školu. Kasnije su ga primili u SEAL tim. Da bi zatim završio školovanje, uključujući i mornarički fakultet.
Za operacije u Vijetnamu, gdje je proveo dvije godine ratujući, dobio je četiri bronzane medalje i srebrnu zvijezdu. Odlikovala ga je i tadašnja vlada Južnog Vijetnama.
Posebno interesantna tačka njegove biografije je 1979. godina kada u Iranu izbija Islamska revolucija. Revolucionari upadaju u američku ambasadu gdje zatoče 53 osobe. Američka vlada je isplanirala akciju spašavanja pod kodnim imenom "Orlova kandža" koja je doživjela totalni debakl.
U Pentagonu su tada zaključili da je potrebno formirati jedinicu koja će biti obučena za protuterorističko djelovanje i djelovati i u talačkim situacijama. Posao su povjerili Marcinku.
Lično je iz tada postojeća dva SEAL tima i nekih drugih jedinica izabrao odabrane i formirao SEAL tim Six. Brojku je odabrao, kako stoji u njegovim biografijama, da bi zbunio obavještajnu službu SSSR-a u nadi da će povjerovati da SAD nema samo dva, nego šest SEAL timova.
Zapovjednikom te jedinice bio je do 1983. godine. Riječ je o jednoj od najpoznatijih jedinica na svijetu, jedinici koja je 2011. godine u pakistanskom Abbottabadu u noćnoj operaciji likvidirala Osamu bin Ladena, lidera terorističke grupe al-Qa’ida. Tokom operacije jedan od helikoptera je pao, ali je sve izvršeno prema planu.
Nakon što je prepustio SEAL tim Six drugima, dobio je nalog da formira jedinicu koja će istraživati izloženost američke mornarice terorističkim napadima pod neslužbenim nazivom “Crvena ćelija”.
Umirovio se 1989. godine i napustio aktivnu službu, ali je ostao tražen u brojnim krugovima, među ostalima i filmskim pa je bio savjetnik tokom snimanja hollywoodskih uspješnica poput "G.I. Jane" s Demi Moore u glavnoj ulozi i "Hrid" sa Seanom Conneryjem. Surađivao je i u petoj sezoni popularne serije 24.
Motivacijski govornik
The "New York Times" navodi da je bio autor književnih uspješnica, motivacijski govornik i vojni konsultant pri čemu se snažno oslanjao na autentičnost vojnog veterana.
Poslovne vode su ga odvele pred sud gdje je bio optužen za primanje mita od 113.000 dolara u tvrtki koju je osnovao. Oslobođen je, ali je 1990. osuđen za prevaru vlade SAD-a u jednom poslu te je osuđen na 21 mjesec zatvora. Nakon 15 je pušten na slobodu. Cijelo je vrijeme tvrdio da je postupak bio namještaljka zbog niza nepravilnosti koje je otkrio dok je vodio "Crvenu ćeliju".
Njegova je najpoznatija knjiga "Rogue Warrior" (Odmetnuti borac), koja je postala bestseller, ali i naišla na brojne kritike kolega iz sistema nezadovoljnih načinom kako je opisivao operacije.
“Dick Marcinko bio je jedan od živopisnijih likova u povijesti posebnih mornaričkih postrojbi. Iako smo imali nekih nesuglasica dok sam bio mlad oficir, uvijek sam poštovao njegovu smjelost, domišljatost i neumoljivu želju za uspjehom. Nadam se da će ga pamtiti po brojnim doprinosima SEAL zajednici.”
Ovim se riječima od Marcinka oprostio admiral William H. McRaven, zapovjednik posebnih postrojbi u doba kad je likvidiran bin Laden. Bili su se sukobili oko pitanja zapovjedništva i McRaven je napustio SEAL tim.
Marcinko je bio na glasu kao osoba koja zaobilazi pravila i često donosi odluke s kojima se i mnogi mlađi članovi postrojbe nisu slagali.
Njegove su metode zapovijedanja često definirane engleskom rječju "maverick", osoba neortodoksnog načina ponašanja, neovisnog o pravilima, koja djeluje drukčije od ostalih, kako tumače rječnici. Svojeglav jedan je od ponuđenih prijevoda. Nedvojbeno, bio je uspješan.
Smatrao je važnim da se pripadnici jedinice druže, pa i opijaju jer je to dobro za moral i povjerenje. Buduće članove jedinice je u pravilu regrutovao u nekom od barova gdje se može opuštenije razgovarati. Što je također nailazilo na kritike.
Kako bilo da bilo, Nacionalni muzej SEAL-ovaca se od Marcinka, koji je umro na Božić, 25. decembra ove godine, oprostio sljedećim riječima:
“Dick Marcinko odigrao je vrlo jedinstvenu ulogu u povijesti SEAL-a, ostavivši naslijeđe kao nitko drugi. "Demo Dick" se smatra prvim protuterorističkim liderom Sjedinjenih Država. Njegovoj obitelji, suborcima i prijateljima upućujemo izraze najdublje sućuti.”
